Tema - Bosna i Hercegovina

Bh. privrednici zarobljeni u začaranom krugu prvobitne akumulacije kapitala

U izvještavanju o nedavnoj eksploziji silosa žita u Vranjicu kod Splita, nije se puno pisalo o činjenici da se radi o žitnom terminalu kompanije Ameropa, jednog od najuticajnih trgovaca žitom i poljoprivrednim dobrima u Evropi. Nažalost, eksplozije silosa uslijed brzog sagorjevanja čestica prašine nisu rijetkost i tema su za analizu sigurnosnog aspekta ove industrije.

Ipak, posmatrajući ekonomski aspekt industrije, primjećujemo da je Ameropa trgovac primarno pšenicom i mineralnim đubrivima sa ukupnim godišnjim prihodom od cca. 6 milijardi švicarskih franaka.

Trgovina pšenicom se odvija iza reflektora, a nedavni intervju za Neu Zürcher Zeitung (NZZ) predsjednika boarda Amerope Andreasa Zivy-a predstavlja veliko osvježenje u branši. Zivy navodi za NZZ da kompanije koje su isključivo trgovci pšenicom kao takav biznis model izumiru i iznosi stav da je trend vertikalne integracije lanca vrijednosti već započeo u agrarnoj branši. Konkretno, Ameropa je sa procesom vertikalne integracije mnogo uložila u područje koje okružuje Crno more, sa investicijama od 600 miliona švicarskih franaka. U Rumuniji je 2008. godine kupila trgovca žitaricama, kompaniju Comceral Constant, a 2012. godine su nastavljena ulaganja na Crnom moru preuzimanjem kompanije Azomures, proizvođača mineralnih đubriva, ali i kompanije Chimpex, upravitelja na najvećoj luci Crnog mora – Luka Constanza.

Jugoistočna Azija i sjevernoafričke zemlje su usmjerile pažnju na najkonkurentniju pšenicu na tržištu, onu iz područja Crnog mora. Da će se ovaj trend nastaviti govori i podatak da je Egipat 1/3 nedavnog tendera zatvorio pšenicom iz Rumunije, a u prilog tome ide i razočaravajuća posljedna francuska žetva.

Naravno, neizostavan globalni faktor su i dalje Sjedinjene Američke Države i tome u prilog ide i podatak da se naprimjer snabdjevanje pšenicom iz SAD u Maroko povećalo sa 20.000 tona na 853.000 tona krajem sezone 2016/2017, a isporuka iz SAD za Alžir sa 90.000 tona na 684.000 tona.

Ulaganja u područje Zapadnog Balkana se nameće kao logičan slijed s obzirom na poljoprivredne kapacitete i stratešku poziciju prije svega Srbije, ali i nezanemarive  logističke kapacitete Hrvatske. Bosna i Hercegovina u svemu tome nije apsolutno igrač vrijedan spomena kada je pšenica i generalno poljoprivreda u pitanju. Ipak, ruku na srce, na strateški neatraktivnoj lokaciji ima pozicioniran svojevrstan dragulj ove branše, sarajevski Klas koji raspolaže sa silosnim kapacitetima od 60.000 tona i mlinom dnevnog kapaciteta od 450 tona. 

Na globalnom nivou, četiri diva koji su poznati kao ABCD grupa čine preko 70% tržišta trgovine žitaricama. Archer Daniels Midland (ADM), Bunge, Cargill i Louis Dreyfus ukupno prometuju na godišnjem nivou sa cca. 270 milijardi dolara. 

Da se svjetski trendovi ne kreću samo u smjeru vertikalne integracije, već prije svega energetske učinkovitosti i održivog razvoja govori podatak da je Louis Dreyfus osnovao vodećeg  proizvođača obnovljive bioenergije – Biosev.
Brazil je najveći svjetski izvoznik šećera. Tehnološki gledano, šećer se proizvodi ili od repe ili od trske. Nakon žetve, trska ili repa se drobe da bi se izvukao sok. Ovaj sok može se koristiti za proizvodnju šećera ili etanola.

Regiju Jugoistočne Evrope u segmentu trendova možemo posmatrati kroz značajnije privredne sisteme i njihov trend razvoja. Od poljoprivrednih kompanija prednjače srbijanske MK Grupa i Victoria Group.

U Bosni i Hercegovini je kroz STUDEN-AGRANA Rafinerija Šećera d.o.o. Brčko prisutna AGRANA Grupa iz Beča. Radi se o koncernu koji na godišnjem nivou prometuje cca. 2,5 milijarde € i najbolje je pozicionirani koncern u industriji šećera na području Centralne, Istočne i Južne Evrope. Vlasnički je Agrana Grupa povezana sa njemačkim Südzucker AG, najvećim svjetskim proizvođačem šećera sa sjedištem u njemačkom Manheimu. Ipak, vrijedi napomenuti da se u BiH radi o rafineriji sirovog šećera.

Koliko je poljoprivredna proizvodnja međusobno povezana, ali i vertikalno integrisana sa gotovim tržišnim proizvodima govori i činjenica da je sa 11 procenata vlasnik Agrana grupe i austrijski LLI, koji je 100 procentni vlasnik najvećeg proizvođača brašna u Evropi, austrijskog GoodMills-a.

Agrana je 2016. godine ušla u strateško partnerstvo sa srbijanskom MK Grupom, a u martu tekuće godine je isto finalno odobrila i Komisija za zaštitu konkurencije Srbije. MK Grupa preko kompanije Sunoko upravlja fabrikama u Vrbasu, Pećincima i Kovačici sa godišnjom proizvodnjom od 300.000 tona šećera. Ujedno je najveći otkupljivač šećerne repe u Srbiji i na Balkanu. Do sada je Agrana u Srbiji bila isključivo prisutna preko veleprodaje. Vrijedi napomenuti da je ranije u 2016. godini MK Grupa preuzela fabriku šećera „TE-TO“ u Senti. 

Sve se odvija paralelno sa najavljenim mjerama EU za 2017. godinu – ukidanjem kvota. To će dovesti do značajnih promjena i evidentno je da će samo najefikasniji proizvođači šećera opstati. Ukrupnjavanje je očigledno formula kojom će se služiti proizvođači u EU. 

Važan trend kada govorimo o pšenici i šećeru su pored tržišnih ukrupnjavanja, kretanja u smjeru proizvodnje biomase gdje šećer i pšenica predstavljaju nezaobilazne sirovine.

Bosna i Hercegovina je u svemu tome nažalost marginalna kao tržište, smatraju stručnjaci. Sa aspekta posmatranja sirovinske baze je također neinteresantna, ali ostaje pitanje da li geografska pozicija ili gledanje regije kao cjeline stvara prostor za značajnija logistička ulaganja svjetskih korporacija. Domaći bh. privrednici su u međuvremenu zarobljeni u vlastitom začaranom krugu prvobitne akumulacije kapitala.