Od ukupno 10.808 hrvatskih poduzeća 4.236 ih je ili 39,2 posto od 2006. do 2008. uvelo barem jednu inovaciju proizvoda ili procesa te organizacijsku ili marketinšku inovaciju, pri čemu su inovativnija bila velika poduzeća, odnosno tri od četiri velikih ili njih 73 posto od 384, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku iz istraživanja "Inovacije u hrvatskim poduzećima u razdoblju 2006.-2008.".

To je istraživanje Državni zavod proveo u okviru Višekorisničkog Phare 2006 programa te je, kako navode, u potpunosti usklađeno s istraživanjem koje se u Europskoj uniji provodi svake dvije godine pod nazivom "Community Innovation Survey".

Inovativnim se poduzećima tim istraživanjem definiraju ona koja su u promatranom razdoblju uvela inovaciju proizvoda ili procesa, organizacijsku ili marketinšku inovaciju.

Uz nešto inovativnija velika poduzeća istraživanje je pokazalo i da je nešto više od polovine srednjih poduzeća inovativno (1.005 ili 55,3 posto od njih ukupno 1.819), kao i nešto više od jedne trećine malih poduzeća (2.950 ili 34,3 posto od ukupno takvih 8.605).

Inovacijske aktivnosti češće su kod proizvodnih poduzeća, od kojih je inovaciju uvelo gotovo njih polovina, dok je kod uslužnih poduzeća inovaciju uvelo nešto više od jedne trećine.

S obzirom na vrstu inovacija u poduzećima gotovo podjednako i usporedno uvode se inovacije proizvoda i/ili procesa te one u organizaciji i marketingu, što je najčešći slučaj u proizvodnim poduzećima, kod njih gotovo 27 posto, te kod velikih poduzeća kojih je to učinilo više od polovice.

S druge strane inovaciju proizvoda i procesa te inovaciju u organizaciji ili marketingu manje su uvodili uslužna poduzeća, njih 17 posto, te mala poduzeća, njih 16 posto.

Od ukupno ispitanih poduzeća oko 18 posto ih je uvelo novi ili znatno poboljšani proizvod ili uslugu, 24,3 posto ih je uvelo inovaciju procesa.

Kod većine poduzeća koja su uvodili inovacije proizvoda i procesa ili kod njih 87,4 posto najčešći oblik inovacijske aktivnosti je nabava postrojenja, opreme i softvera, a slijedi ga osposobljavanje za inovacijske aktivnosti.

Pritom su proizvodna poduzeća sklonija vlastitim aktivnostima istraživanja i razvoja, dok se uslužna prije okreću nabavi različitih oblika znanja na tržištu kao što su licencije za patente i nepatentirane izume, provjerene procedure (know-how) te druge vrste znanja.

Inovativnost u poduzećima razlikuje se i prema njihovoj okrenutosti pojedinim tržištima, pa je tako najmanji dio inovativnih poduzeća, 38,6 posto, koja posluju na lokalnom i regionalnim tržištima, dok je inovativnost veća što je veći broj tržišta na kojima su poduzeća prisutna, a posebno kod poduzeća koja su prisutna na inozemnim tržištima i kreće se do 55 do 62 posto.

Prema strukturi izdataka za inovacijske aktivnosti u 2008. najviše se potrošilo na nabavu postrojenja, opreme i softvera, a nakon toga na vlastite aktivnosti istraživanja i razvoja.