U državi u kojoj se privreda, bezmalo, svodi na uvoz, uslužnu djelatnost i trgovinu, pojava proizvodnih preduzeća gotovo je postala prava rijetkost.

No, da takvih još ima pokazuje tuzlanski Elektroagent. Firma koja se bavi proizvodnjom i obradom metala, drveta i plastike upošljava 45 radnika, a uz to ih je još 15 na probnom radu.

Metalni nosači

U početku je, prema riječima vlasnika i direktora Ibrahima Ibrahimagića, i Elektroagent bio trgovačka firma.

- Međutim, kada sam vidio šta se sve uvozi u našu državu, odlučio sam promijeniti djelatnost. Otišao sam na carinu i uzeo podatke o tome šta se najviše uvozi u BiH te odlučio to proizvoditi. Kada čovjek vidi šta se sve uvozi na bh. tržište dođe mu da zaplače, jer mi to sve sami možemo proizvesti i to po puno nižim cijenama - kaže Ibrahimagić za "Avaz".

Navodi primjer metalnih nosača koji uvezeni iz Mađarske na našem tržištu koštaju 27 KM, dok se Elektroagentovi mogu kupiti za svega sedam maraka. Sličan je odnos cijena i kod drugih proizvoda. Elektroagent danas proizvodi praktično sve što se može napraviti od metala.

Ogromna potražnja

Ibrahimagić prati tržište i ima gotovo nevjerovatan osjećaj kada je vrijeme za koji proizvod. Prilagodljive mašine i proces proizvodnje omogućili su da uz serijsku proizvodnju rade i predmete po narudžbama.

- Danas imamo godišnju proizvodnju veću od četiri miliona KM i ne možemo stići da proizvedemo koliko to tržište od nas traži. Naše proizvode kupuju svi veliki trgovački lanci u BiH. Imamo evropski kvalitet, a s cijenama možemo parirati čak i Kinezima. Uz to, naši radnici imaju prosječnu plaću između 800 i 900 maraka - govori Ibrahimagić.

Direktor Elektroagenta netipičan je za bosanske prilike. Umjesto u kancelariji, radni dan provodi u šest pogona preduzeća, komunicirajući direktno s radnicima na proizvodnoj liniji, što, prema njegovim riječima, povećava produktivnost.

Izvoz u Holandiju i Njemačku

Osim na domaće, Elektroagent manji dio svojih proizvoda plasira i na evropsko tržište. U Njemačku izvoze metalne poklopce za šahtove, a u Holandiju milion metara gibljivih plastičnih cijevi. Ibrahimagić kaže da od države nikada ništa nije tražio, već se uzda u vlastite snage.

- Kada bih imao priliku, jedino što bih zatražio je 20 dunuma zemlje za proizvodnu halu. S tim bih mogao zaposliti još 100 radnika - kaže Ibrahimagić.