Biće bolje „medeno“ nego „volujsko srce“

Bez autora
Sep 02 2014

“Volujsko srce”, paradajz nenadmašan po ukusu, krupan, rozikast i obično duplo skuplji od običnog, proizvodi se manje, jer je osetljiv na transport i lagerovanje. U nekim krajevima zovu ga i kravlje i bikovsko srce. Ko ga jednom proba, druge sorte ovog povrća više ne smatra tako ukusnim. Domaćice znaju da je sok od njega najlepši, zato je sada veća potražnja za njim. Uprkos tome, na pijacama Srbije teško ga je naći. Uglavnom ga domaćinstva gaje za svoje potrebe, a neznatni viškovi iz bašta završe na tezgi. Mogu da se dobiju plodovi teški i do kilogram. Trenutno cena je od 120 do 150 dinara za kilogram, dok je običnog ili onog uvoznog, najčešće makedonskog, 80-90 dinara u marketima i niža. Ma ne može nijedan da priđe ukusom. Kada se pojavio na pijaci, prošlog meseca kilogram je koštao 220 dinara, kaže Stojanka Milosavljević iz Zemuna dok bira krupne plodove.

Biće bolje „medeno“ nego „volujsko srce““Volujsko srce”, paradajz nenadmašan po ukusu, krupan, rozikast i obično duplo skuplji od običnog, proizvodi se manje, jer je osetljiv na transport i lagerovanje.

U nekim krajevima zovu ga i kravlje i bikovsko srce. Ko ga jednom proba, druge sorte ovog povrća više ne smatra tako ukusnim. Domaćice znaju da je sok od njega najlepši, zato je sada veća potražnja za njim. Uprkos tome, na pijacama Srbije teško ga je naći. Uglavnom ga domaćinstva gaje za svoje potrebe, a neznatni viškovi iz bašta završe na tezgi.

Mogu da se dobiju plodovi teški i do kilogram. Trenutno cena je od 120 do 150 dinara za kilogram, dok je običnog ili onog uvoznog, najčešće makedonskog, 80-90 dinara u marketima i niža.

- Ma ne može nijedan da priđe ukusom. Kada se pojavio na pijaci, prošlog meseca kilogram je koštao 220 dinara - kaže Stojanka Milosavljević iz Zemuna dok bira krupne plodove.

Ova sorta spada u najkrupnije i postoji pet vekova. U Evropu je donesen iz srednje i južne Amerike, za šta su zaslužni Španci. Do devedesetih u Srbiji gajen je uglavnom za potrebe domaćinstva na selu, ali ga je ukus preporučio. Brižljivo se čuvalo seme da bi se iduće godine ponovo zasejao.

Pre 20 godina dr Ivo Đinović, profesor Više poljoprivredne škole u Prokuplju, volujsko srce je selekcionisao, platio taksu Komisiji za priznavanje sorti i tako seme ovog paradajza učinio pristupačnin svima.

- Unapredili smo ga, otporniji je na plamenjaču. U sebi ima manje vode, fantastičnog je ukusa, sadrži kompleksne šećere, aromatične materije i tanju koru u odnosu na druge sorte - kaže prof. Đinović.

Njegov lični rekord je volujsko srce od 1.130 grama, od koga su, kaže, napravili punu šerpu salate da se pojelo u slast i da je još i preostalo.

I svetu se uzgaja oko 1.000 sorti paradajza, u Srbiji oko 50. Onih sa našeg podneblja ima oko 20.

- Razlog zašto se volujsko srce više ne proizvodi i što je skuplji od običnog paradajza je taj što je osetljiv za transport i lagerovanje - priča Rade Đurović, direktor hortikulture PKB korporacije.

Otkriva da ako se ovaj paradajz rano ubere, onda je oko drške i kad uzri zelen, a kad previše sazri puca.

- Nema “armaturu” u sredini od celuloznih vlakana kao što je to slučaj kod nekih drugih sorti. Bolje podnosi temperaturne razlike - priča.

Sudbina svih sorti, pa i ove, jeste da ih čovek stalno usavršava. Tako je volujsko srce zamenio novosadski jabučar, a njega će polako medeno srce i anđelina. Nove autentične, hibridne srpske sorte.

Obe imaju visok prinos i izvanredan kvalitet u pogledu hranljive vrednosti, ukusa, arome, čvrstoće ploda i otpornosti na bolesti.
 
Pati u kišnim godinama

- Roze volujsko srce je osetljivo na bolesti, pogotovu u kišovitim godinama kao što je 2014. Zato su hibridne sorte mnogo ekonomičnije. One imaju od jednog roditelja kvalitet, a od drugog otpornost i čvrstoću - kaže prof. Đinović.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik