Poslovne vesti - Crna Gora

Crnogorski izvoz hrane skočio 60%, najviše mesa, vina i piva

Odbor udruženja poljoprivrede, prehrambene i duvanske industrije Privredne komore Crne Gore razmatrao je Analizu spoljnotrgovinske razmjene poljoprivredo-prehrambenih proizvoda od 2008 - 2013. godine i januar – avgust 2014, kao i zakonodavni okvir za poslovanje u agraru.

Cilj Analize spoljnotrgovinske razmjene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, prema riječima sekretarke Odbora Lidije Rmuš, jeste identifikovanje mogućnosti za poboljšanje njihovog spoljnotrgovinskog bilansa, kroz povećanje izvoza i smanjenje uvoza. Podaci su obrađeni po grupama i najzastupljenijim proizvodima u robnoj razmjeni: meso i mesne prerađevine, mlijeko i mlječne prerađevine, voće i povrće i piće (voda, pivo i vino).

Za osam mjeseci 2014. robna razmjena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ima pozitivan predznak u odnosu na ukupan spoljnotrgovinski promet. Udio ovih proizvoda u ukupnom izvozu povećan je sa 14,3% na 28,6%, izvoz je rastao 60%, a pokrivenost uvoza izvozom povećana je sa 11,9 na 18,1%. Povećan je izvoz mesa i proizvoda od mesa, vina, piva, nekih vrsta voća i povrća, brašna, ribe, proizvoda od kakaoa, voćnih sokova i dr. Uvoz je porastao za 4,9%. Najviše smo uvozili svinjsko meso, što je rezultiralo porastom izvoza mesa, suhomesantih proizvoda i mesnih prerađevina.

- Generalna ocjena proizašla iz analize robne razmjene za prethodni šestogodišnji period je da izvoz hrane bilježi trend rasta dok kod uvoza nema značajnijih oscilacija. Kada je u pitanju poljoprivreda, Crna Gora je neto uvoznik i bilježi deficit u hrani od oko 380 miliona eura - kazala je Rmuš.

U prosjeku se oko trećine uvezene hrane odnosi na proizvode koje ne proizvodimo, jer zato ne postoje komparativne prednosti ili zbog nedostatka prerađivačkih kapacititeta. Dio uvoza vezan je i za podmirenja potreba turističke tražnje, što potvrđuju podacii koji govore da je najveći u ljetnjim mjesecima.

Izvoz je dominatno orijentisan na nekoliko grupa proizvoda: meso, suhomesnati proizvodi i mesne prerađevine, vino, pivo, voće, povrće i brašno.

Prosječni godišnji uvoz iznosi oko 424 miliona eura i posljednjih godina nema bitnijh oscilacija. Izvoz je u stalnom porastu, tako da je u odnosu na 2008. godinu povećan za 37% i u 2013. godini iznosio je 56,2 miliona eura. Najznačajniji trgovinski partneri su zemlje članice CEFTA i EU, sa kojima se obavlja skoro 90% trgovine.

U ukupnom uvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda udio mesa je najveći. Polovina sredstava izdvojenih za uvoz mesa odnosi se na svinjsko, jer Crna Gora nema komparativne prednosti za njegovu proizvodnju. Izvoz suhomesnatih proizvoda i mesnih prerađevina ima tendenciju rasta, tako da je vrijednost izvoza povećana za više od 1,8 puta. Porast izvoza je u direktnoj korelaciji sa porastom uvoza sirovina.

U cilju smanjenja uvoza mlijeka i mlječnih prerađevina, neophodno je investirati u izgradnju novih prerađivačkih kapaciteta za proizvodnju UHT mlijeka i sireva, jer raspoloživi nijesu za to dovoljni.

U 2013. godini Crna Gora je uvezla voća i povrća u vrijednosti 29 miliona eura a izvoz je vrijedio devet miliona eura eura. I uvoz i izvoz voća i povrća imaju tendenciju rasta.

- Za proizvodnju južnog voća, breskvi, grožđa i jabuka kao i povrća (krompir, paradajz, krastavac, paprika, kupus) Crna Gora ima komparativne prednosti tako da bi se kroz investicije u nove zasade, plasteničku proizvodnju i skladišne kapacitiete moglo uticati na smanjenje postojećeg deficita -rekla je Rmuš.

Učešće alkoholnih i bezalkoholnih pića je najveće u robnoj razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. U izvozu učestvuju sa 33% i a u uvozu sa 12%. Vino, pored suhomesnatih proizvoda je jedini proizvod koji bilježi suficit u razmjeni. Pozitivni trendovi zabilježeni su i kod voda, jer uvoz ima tendenciju pada, pa se može zaključiti da je potrošnja domaćih flaširanih voda u porastu.

- Osnovni preduslov za rast izvoza, odnosno supstituciju uvoza, jeste povećanje proizvodnje i konkuretnosti domaćih proizvoda, kako sa aspekta cijena, tako i kvaliteta. Jer, na tržištu se treba izboriti sa jakim brendovima koji su prisutni već duži niz godina. Veoma važna je i izgradnja nedostajućih kapacitieta za preradu, odnosno modernizacija i povećanje postojećih, za što su potrebna povoljna finansijska sredstva, odnosno strana ulaganja - rekla je sekretarka Odbora.

Lidija Rmuš je naglasila da je potrebno stvoriti uslove za privlačenje stranih investicija kao i preduslove za korišćenje pretpristupnih fondova EU namijenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju, kojima će se podržati i olakšati reforme, te povećati konkurentnost i kvalitet proizvoda na tržištu.

Predstavnica Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Kristina Lapčević kazala je da je drastično opao uvoz dimljenog i sušenog mesa, što je, prema njenim riječima, pokazatelj da crnogorsko tržište prepoznaje kvalitet domaćih proizvoda.

- Raduje porast izvoza vina u 2014. u Evropsku uniju, ali to je još daleko ispod kvota koje smo ispregovarali - rekla je Lapčević.

Predsjednik Odbora Milutin Đuranović, Mljekara Lazine, tražio je da se ispitaju mogućnosti primjene makedonskog modela zaštite domaćih proizvoda. Naime, u toj zemlji su, prema njegovim riječima, uvoznici tokom četiri godine bili u obavezi da od domaćih proizvođača otkupe određenu količinu brašna na svaku tonu uvezenog. Time bi se, smatra on, očuvala primarna proizvodnja, sa čim se saglasila i Zorka Šljukić iz Mljekare Srna.

Gorica Bojić, Ministarstvo poljoprivrede, pojasnila je da su mjere makedonske Vlade izazvale spor sa velikim izvoznicima brašna, da su tretirane kao netarifna barijera, te da su na koncu i ukinute. Prema njenim riječima, takve mjere su opravdane samo u slučaju velikih poremećaja na tržištu, kakvih u Crnoj Gori nema.

-I ja se zalažem za podsticanje domaće proizvodnje ali uz poštovanje preuzetih obaveza prema EU - rekla je Bojić.

Miloš Vuković, predstavnik Nikšićkog mlina upoznao je učesnike sastanka sa netarifnom barijerom koju je nedavno uvela Albanija. Radi se o zahtjevu da brašno koje se uvozi mora imati najmanje 12,5 % proteina, što brašno u domaćoj proizvodnji ne posjeduje. Ovakva zaštita domaće proizvodnje nije u skladu sa pravilima sTO i CEFTA i znači kršenje „nacionalnog tretmana“.

Potpredsjednica Privredne komore Crne Gore Ljiljana Filipović kazala je da je potrebno poboljšati tržišni nastup crnogorskih poljoprivredno-prehrambenih proizvođača, a jedan od načina je njihovo povezivanje sa hotelijerima. S tim u vezi, ona je najavila da će u okviru konferencije o turizmu koju Privredna komora priprema biti organizovan njihov zajednički sastanak.

- Ne gledajte jedni druge kao konkurente, već osmislite združeni nastup kako bi vaši pojedinačni uspjesi bili veći - rekla je Filipović.

Ona je pozvala privrednike da daju konkretne predloge u pravcu unapređenja uslova poslovanja koji bi uz odgovarajuće argumente bili upućeni nadležnim organima.

Direktorica Direktorata za poljoprivredu Danijela Stolica ocijenila je da jedino kvalitetan proizvod može biti konkurentan sa evropskim.

- Potrebno je raditi na unapređenju asortimana i fokusirati se na određeni broj proizvoda, poput tradicionalnih, organskih, kao što su planinsko mlijeko i sir - rekla je Stolica.Takođe je navela da se proizvođači moraju upoznati koja je to proizvodnja koja se pdržava subvencijama u EU I koji su to proizvodi koji će se bez problema moći plasirati ne samo na domaće već I na evropskom tržištu. Za to je navela primjer ljekovitog bilja.

Ona je govorila i o zakonodavnom okviru za poslovanje agrara. Upoznala je privrednike sa aktivnostima Ministarstva u ovoj oblasti i navela da će u oblasti proizvodnje hrane u narednom periodu biti potrebno usaglasiti zakonodavstvo sa pravnim tekovinama EU. U 2014, u programu Vlade planirana je izrada 10 zakona i većeg broja podzakonskih akata.

Privrednici su naveli da u važećem zakonodavstvu, koje je okvir za poslovanje, često nedostaju podzakonska akta, što otežava ili onemogućava primjenu pojedinih normativnih rješenja. Postoji i niz primjera da privrednici nijesu informisani da su određena akta uopšte donijeta, kako zbog toga što nije bilo javnih rasprava, kao ni mogućnosti njihovog uključivanja u izradu. Aktuelno poslovanje, posebno kada je u pitanju bezbjednost hrane, karakteriše i nejednako materijalno opterećenje, budući da privredni subjekti koji su usaglasili proizvodnju sa propisanim pravilima i principima imaju veće troškove u odnosu na one koji to nisu učinili.