Privatizacija osam državnih preduzeća u Federaciji BiH: Plan bez strategije

Bez autora
Jul 07 2015

Da je nešto potrebno poduzeti sa državnim preduzećima koja su neuspješna ili više-manje uspješna, jasno je odavno. Jedino nije jasno da li je sada pravo vrijeme za njihovu privatizaciju ili je prekasno, zašto se ne pita struka i na kraju najgore: koliko je novca pronevjereno zahvaljujući političkom utjecaju na državna preduzeća.Iako bez ikakve smislene strategije, Vlada FBiH je odlučna da proda udjele u osam kompanija: Aluminij Mostar, Bosnalijek, Sarajevo-osiguranje, ArcelorMittal, Energoinvest, Energoinvest Comet, Energopetrol i Fabrika duhana Sarajevo.

Da je nešto potrebno poduzeti sa državnim preduzećima koja su neuspješna ili više-manje uspješna, jasno je odavno. Jedino nije jasno da li je sada pravo vrijeme za njihovu privatizaciju ili je prekasno, zašto se ne pita struka i na kraju najgore: koliko je novca pronevjereno zahvaljujući političkom utjecaju na državna preduzeća.

Iako bez ikakve smislene strategije, Vlada FBiH je odlučna da proda udjele u osam kompanija: Aluminij Mostar, Bosnalijek, Sarajevo-osiguranje, ArcelorMittal, Energoinvest, Energoinvest Comet, Energopetrol i Fabrika duhana Sarajevo.

Kako su Dani saznali, prodajom udjela u ovim firmama Federacija BiH bi trebala zaraditi između 140 i 150 miliona KM i onda ih, naravno, iskoristiti za krpljenje rupa u budžetu, što je u BiH konstanta bez obzira na to ko je na vlasti. Agencija za privatizaciju FBiH je odmah krenula u akciju, odnosno realizaciju odluke federalne Vlade, pa se uskoro očekuju prvi sastanci predstavnika Agencije s predstavnicima kompanija koje će biti prodate.

Istovremeno sa odlukom o privatizaciji manjinskih udjela u pomenutim firmama, Vlada FBiH je kreirala još dvije grupe preduzeća koje je podijelila na strateška (BH gas, BH Telecom, dvije elektroprivrede, Željeznice FBiH...) i preduzeća sa poteškoćama u poslovanju (Agrokomerc, Feroelektro, BH Airlines, Pretis, Hidrogradnja...). Za firme sa poteškoćama (23 preduzeća) biće osnovana direkcija koja će njima upravljati, a za ukupno 21 strateško preduzeće biće napravljen plan restrukturiranja.

Na žalost po Federaciju i njene građane, prije odluke o privatizaciji vlasti ni ovaj put savjet nisu tražili ni od onih koje se ona tiče, pa ni od rukovodstava firmi koje će biti privatizovane.

Predsjednik Upravnog odbora Ekonomskog instituta Sarajevo prof. dr. Aziz Šunje, koji na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu predaje menadžment, za Dane kaže da je odluka Vlade FBiH donesena bez jasne strategije o tome koje su to strateške industrije za FBiH.

Strateška po logici

"Strateška preduzeća po logici bi trebali biti elektroprivreda, šume, vode... Vlada je proglasila elektroprivrede strateškim preduzećima. Međutim, ta odluka nije proizašla iz strategije. Vladi FBiH nedostaje industrijska strategija kako bismo vidjeli šta ćemo sa rudama, energijom, vodom i šumama. U industrijama u kojima država može graditi takozvanu komparativnu prednost, država bi kroz državna preduzeća trebala kontrolirati resurse. Tu se postavlja ključno pitanje prevelikog utjecaja politike u funkcioniranju državnih preduzeća. Državna korporacija bi trebala funkcionirati kao svaka druga privatna korporacija. Svaka korporacija ima logiku funkcioniranja i nelogično je da predstavnici političkih partija državna preduzeća tretiraju kao svoju prćiju. Moraju se stvoriti pretpostavke da državna preduzeća budu efikasna kao i svaka druga", kaže Šunje.

Logičan je izlazak države iz vlasništva u preduzećima u kojima nema strateškog interesa. Svako od ponuđenih preduzeća sa liste za privatizaciju je svijet za sebe. Međutim, Federacija se nije odredila šta želi od Aluminija, Bosnalijeka ili Energoinvesta.

"Svako od preduzeća koja će ići u prodaju ili restrukturiranje traži dodatnu analizu i određenje. Bilo bi logično da je Vlada angažirala Ekonomski institut ili neku drugu instituciju koja bi pripremila plan i sagledala situaciju u svakom od tih preduzeća. Nas niko ništa nije pitao. Vlada nikoga ništa ne pita. Osnovni problem naše Vlade FBiH je nekompetentnost i donošenje odluka lomeći ih preko koljena. Vlada je odoka odredila koja su preduzeća strateška, a koja će u prodaju. Ostavljeno je bez odgovora pitanje kako ona preduzeća koja će ostati u vlasništvu FBiH učiniti efikasnijim i kako njima upravljati. Onako kako ih tretira Vlada, ona ne mogu biti dovoljno dobra, jer nakon svakih izbora imate čistke i smjene nadzornih odbora i uprava", smatra Šunje.

Osnovni razlog koji je motivisao federalnu vlast da proda udjele u svojim firmama je vjerovatno budžetska rupa od 684 miliona KM. Čekajući reforme i novac od Međunarodnog monetarnog fonda, mora se od nečega živjeti, misle u Vladi. Vjerovatno zbog toga federalni premijer Fadil Novalić nije imao kada priupitati ekonomske stručnjake šta misle o odluci da se ide u privatizaciju.

Ekonomski institut Sarajevo se nudio izvršnoj vlasti da napravi analizu koja će pokazati šta je najbolje za državna preduzeća koja nisu dovoljno efikasna i koja su klasični gubitaši, ali odgovora s druge strane nikada nije bilo. Manje-više i vrapci na grani znaju da su gubitaške državne firme u takvom stanju jer su loše vođene, a loše su vođene zbog prevelikog utjecaja politike, loše korporativne strukture koja se osjećala odgovornim prema političkim partijama, a ne prema državi.

Profesor Šunje smatra da rješenje problema nije privatizacija po svaku cijenu.

Bez obzira na ovu priču, Upravni odbor Agencije za privatizaciju FBiH je 29. juna dopunio plan rada za ovu godinu koji podrazumijeva realizaciju Vladine odluke o privatizaciji. APF nema drugog izbora nego da ispoštuje odluku Vlade FBiH.

"Mi ćemo nakon sastanaka sa menadžmentima predmetnih firmi, u konsultacijama s Vladom, predložiti pojedinačne odluke za svako od tih preduzeća. Najlogičnije bi bilo da manjinske udjele prodajemo putem berze, ali moramo vidjeti kakvo je stanje u tim preduzećima. Postoji ugovor između Aluminija i Vlade u vezi sa uvezivanjem radnog staža i obeštećenja radnika. Moramo vidjeti koja je sudbina tog sporazuma. Ne znam o koliko se novca radi. U Fabrici duhana Sarajevo i Bosnalijeku postoji značajna imovina koja je u pasivnom podbilansu i koja je u vlasništvu FBiH. U Energoinvestu, također, moramo obaviti neke predradnje jer je uprava te kompanije pripremila konsolidaciju preduzeća", kaže direktor Agencije za privatizaciju FBiH Šuhret Fazlić.

Nema roka, idemo odmah

Agencija nije dobila rok, ali je znakovito to da je na odluci napisano vrijeme realizacije "odmah". Dakle, novac je u prvom planu, a strategije nema, priznaje i Fazlić.

Na naše pitanje šta misle o planu da se privatizuje 45,48 državnog kapitala u Sarajevo-osiguranju, u ovoj firmi za Dane su odgovorili da su "Sindikat i menadžment Sarajevo-osiguranja d.d. Sarajevo iznenađeni naglom i ishitrenom objavom o privatizaciji 45,48 posto kapitala, koliko je vlasništvo države u Sarajevo-osiguranju, s obzirom na to da nije bilo na listi firmi koje su planirane za privatizaciju tokom ove godine".

Iz te firme podsjećaju da je "Sarajevo-osiguranje lider na tržištu osiguranja u BiH i da uživa respekt i van granica BiH, u regiji pa i šire, sa brojnim domaćim i međunarodnim priznanjima, da uredno izmiruje sve obaveze prema državi, isplaćuje plate za svoje zaposlenike, te da je prošle godine potpisan kolektivni granski ugovor čije se odredbe u Sarajevo-osiguranju primjenjuju i poštuju. Posebno ističemo činjenicu da je Sarajevo-osiguranje u poslijeratnom periodu do sada isplatilo čak 60 miliona državnih obaveza po osnovu izvršnih sudskih presuda za prijeratne štete, sve iz tekuće likvidnosti".

Sindikat i menadžment Sarajevo-osiguranja bi kao i većina građana i dioničara bili sretni, kažu u ovoj kući, "da država umjesto prodaje nađe načina da dokupi mali dio kapitala u omjeru od šest posto, te postane većinski vlasnik i na taj način, pored Union banke, zadrži u vlasništvu jedinu preostalu finansijsku organizaciju i postigne veću vrijednost u procesu privatizacije".

Sindikat i menadžment Sarajevo-osiguranja su svjesni da ne mogu utjecati na odluku Vlade, ali su, poručuju, odlučni u svakom slučaju da se bore svim sredstvima kako bi maksimalno bili uključeni u pregovore o uslovima prodaje, načinu, metodu privatizacije kao i strateškom partneru, s obzirom na to da se rješava sudbina 470 zaposlenih i njihovih porodica koji su "uspješno obnovili i sačuvali kapital ove firme u poslijeratnom periodu".

"Ono što je sigurno je da ovakva odluka predstavlja veliko iznenađenje za naše vjerne klijente i da će svakako otežati položaj Sarajevo-osiguranja u borbi za lidersku poziciju na tržištu sa ostalim osiguravajućim društvima", rekli su u Sarajevo-osiguranju.

Enes Čengić, glavni direktor Energoinvesta, nekadašnjeg giganta koji danas jedva stigne da isplati platu radnicima, na molbu da prokomentariše Vladinu odluku, kratko je odgovorio: "Šta mi tu možemo? To je odluka Vlade koja ima većinsko vlasništvo u Energoinvestu."

S druge strane, vrlo oštro su reagovali u mostarskom Aluminiju. Odnos Vlade premijera Novalića prema njima su ocijenili maćehinskim. U Aluminiju su naveli da su najveći pojedinačni izvoznik, kompanija koja proizvodi svjetski cijenjen aluminij, zapošljava 900 radnika i o kojoj ovisi privredni opstanak Federacije.

Div, a nije strateški

"Uporno upozoravanje svih saziva uprava Aluminija na tu činjenicu neporecivo je potvrdio prvi čovjek Vlade FBiH Fadil Novalić svrstavajući Aluminij među firme koje nisu strateški bitne i kojih se Federacija želi nepovratno odreći. Neka daleko manja preduzeća (prema opsegu proizvodnje, prometu, broju zaposlenih, visini doprinosa i poreza koje plaćaju) svrstana su među strateški bitna iako neka od njih direktno zavise od Aluminija, hercegovačkog industrijskog diva. Vlada Aluminij vidi kao meso za namirivanje proračunskih potreba, ostavljajući u zraku sudbine naših radnika i oko 4.000 članova njihovih porodica", oštro su prokomentarisali Vladinu odluku u Aluminiju.

Odluku Vlade FBiH (SDA-HDZ) iz duboke opozicije kritikovala je do jučer vladajuća Socijaldemokratska partija, odnosno njen delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH Aner Žuljević, koji je rekao da Vlada koja nema većinu u Parlamentu želi prodati državne firme: "Pri tome to nisu najavili poslanicima u federalnom Parlamentu, a i da jesu - jedna trećina podrške federalnih parlamentaraca nikome ne daje legitimitet za donošenje ovakvih odluka", upozorio je Žuljević.

Dakle, opozicija je protiv ovakvog načina donošenja krupnih odluka, ekonomisti su da se pita struka, a građane ionako niko ništa ne pita ili, preciznije, pita samo na dan izbora, a poslije je sve u rukama malih bogova (čitaj: predsjednika vladajućih partija).

Zabrinjavajuće za FBiH je to da su kompanije koje su prije rata, a neke i poslije rata odlično poslovale danas postale firme sa poteškoćama. Čak i neke koje po prirodi stvari nisu mogle propasti sada posluju s velikim problemima (Energoinvest, Aluminij...) i potrebno ih je, navodno, prodati. Ko je kriv što su skoro sve nekad izuzetno profitabilne državne firme postale neuspješne? Pitanje nije teško. A odgovor?

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik