Poslovne vesti - Bosna i Hercegovina

Od "Cvjećara" ostao samo korov

Ukoliko banjalučki Okružni privredni sud donese presudu po kojoj se ništavnim proglašavaju ugovori u kupoprodaji zemljišta u Vrbanji, koji su zaključeni između kompanije "Cvjećar" i njenog vlasnika Jovana Vidovića, radnici ove kompanije će dobiti jednu od mnogih bitaka koju vojuju otkako je ovo preduzeće privatizovano.

Cilj je, čini se, bio očigledan - kupiti "Cvjećar", gurnuti ga u stečaj, a onda prisvojiti ogromno zemljište.

"Cvjećar" je privatizovan 2002. godine, a najveći dio akcija tada je kupio Davor Damjanović (sin poznatijeg Pantelije Damjanovića, koji je preuzeo RK "Beograđanka" u banjalučkoj Gospodskoj ulici). Ubrzo nakon toga "Cvjećar" je prodao salon u Batinom prolazu u centru Banjaluke; salon je prodat Vjekoslavu Čaviću, nesuđenom zetu Pantelije Damjanovića, za minornih 204.000 maraka. Ugovor je potpisan 30. decembra 2004. godine, a kao direktor "Cvjećara" u tom trenutku se pojavljuje Desimir Damjanović, rođeni brat Pantelije Damjanovića. I drugi maloprodajni objekat "Cvjećara", onaj kod hotela "Palas", otišao je Damjanovićima, ali ovaj put u zakup i to Mirjani Damjanović, Desimirovoj supruzi.

Na licitaciji, održanoj 18. oktobra 2002. godine u Doboju, ponuđeno je 30 odsto državnog kapitala "Cvjećara" po početnoj cijeni od 793.508 KM. S obzirom na to da učesnici nisu istakli ponudu po početnoj cijeni, održana je specijalna licitacija, odnosno došlo je do sniženja cijene državnog kapitala u odnosu na početnu cijenu. Komisija je na iznos od 583.508 KM utvrdila minimalnu cijenu od 193.508 i standard sniženja cijene od 8.000 KM. Najbolju ponudu dao je Davor Damjanović i 30 odsto "Cvjećara" kupio je za 215.508 KM. Međutim, iste te godine najveći akcionar "Cvjećara" postaje kontroverzni banjalučki biznismen Jovan Vidović.

"Država je prodala svoj dio 'Cvjećara' i to je kupio Davor Damjanović. On nije uspio da pokrene proizvodnju i svoj paket akcija je ponudio na berzi. Ja sam ih kupio. Naslijedio sam 1,2 miliona maraka dugovanja. U ugovoru je stajalo da firma ide u stečaj ukoliko ne uspijem da u određenom roku vratim taj dug. Što se na koncu i desilo", kaže Vidović.

Skupština akcionara "Cvjećara" je, dodaje on, odlučila da proda zemlju i Vidović je od svoje firme u stečaju kupio oko 90 dunuma poljoprivrednog zemljišta u Vrbanji za 1,28 miliona maraka. Ta zemlja je uknjižena u katastar, a potom je promijenjen i regulacioni plan i tu treba da se grade, tvrdi Vidović, stambene jedinice sa školom, vrtićem, marketom...

"Pravobranilac Slobodan Radulj je od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove tražio da se ispita kako je to zemljište prešlo na mene. Oni su utvrdili da je sve bilo ispravno. Pravobranilaštvo se potom žalilo drugostepenom organu, ali su izgubili. Potom su tražili 50.000 maraka da ne pokrenu upravni spor. Odbio sam i oni su ga pokrenuli. Ustavni sud je prvostepeno sve riješio ponovo u moju korist, oni su se žalili i sada je predmet opet na drugostepenom postupku i vjerovatno će biti ponovo presuđeno u moju korist. Novac za zemljište 'Cvjećara' je uplaćen na račun te firme, a onda je, koliko znam, direktor 'Cvjećara' isplatio radnike, dobavljače i preostale obaveze", rekao je Vidović.

Bivša predsjednica Sindikata radnika "Cvjećara" Ljuba Mrđen kaže da te pare nikada nisu legle na račun "Cvjećara". Ili ih, dodaje, radnici nikada nisu vidjeli.

"Ako su te pare uplaćene na račun, postavlja se pitanje gdje su? Kako je moguće da ih nema na računu? 'Cvjećar' je dobro radio do 2000. godine, ali tada su počeli problemi, jer smo počeli da gubimo i poslove na tenderima. Čekali smo obećane poslove, ali je jedan po jedan preuzimao sve snažniji 'Tamaris'. Prije privatizacije u 'Cvjećaru' je radilo 88 radnika. Danas ne radi nijedan. 'Cvjećar' je imao traktore, samohodne kosilice, kamione, nabavljena su putnička vozila, rovokopači, hidraulični buldožeri. Godine 1998. kupljen je specijalni ford s ljestvama, a dvije godine nakon toga 12 manjih radnih poljoprivrednih mašina i alatki. Danas toga nema. Sve je prodato, a na račun 'Cvjećara' nije uplaćena nijedna marka, kao što nije uplaćena ni za prodaju zemljišta u Vrbanji", kaže Mrđenova.

Gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović rekao je da je grad u sudskom sporu s vlasnikom "Cvjećara" Jovanom Vidovićem zbog zemljišta ove kompanije.

"Zatekao sam takvo stanje kada sam preuzeo dužnost gradonačelnika. Mi smo u sudskom sporu s Vidovićem, jer želimo da nam se to zemljište vrati. To je isti slučaj kao i sa zemljištem Poljoprivredne škole. Tu već postoji presuda i očekujemo da Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove uskoro završi svoj dio posla. Vjerujem da ista sudbina čeka i zemljište koje je kupio Vidović", rekao je Gavranović.

Sekretar Okružnog privrednog suda u Banjaluci Dragan Kojić potvrđuje da je kod ovog suda u toku parnični postupak između grada i Vidovića.

"Postupak se vodi radi utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, koji su zaključeni između 'Cvjećara'  kao prodavca i Jovana Vidovića kao kupca. Uz postupak je predložena i privremena mjera obezbjeđenja kojom se Vidoviću zabranjuje raspolaganje i opterećenje nepokretnosti koje su predmet spora", istakao je Kojić.

I pravobranilac Slobodan Radulj smatra da zemljište "Cvjećara" treba da se vrati gradu. Radulj kaže da Pravobranilaštvo RS čini sve da sudski tu zemlju upiše u vlasništvo grada.

"To je prije bila društvena svojina i kao takva je data 'Cvjećaru' na korištenje. Ali, Zakonom o dopuni Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, koji je usvojen 2009. godine, treba identifikovati zemljište ispod objekta i zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu objekta. To je poljoprivredno zemljište i kao takvo pripada gradu. Bijemo bitku da to i ostvarimo", istakao je Radulj.

Prepis zemlje

Godinu dana nakon što je preuzeo "Cvjećar" Jovan Vidović je na svoje ime prepisao zemljište u Vrbanji, o čemu svjedoče podaci Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Jednu parcelu Vidović je kupio 20. decembra 2007. godine, a druge dvije 25. marta 2009. i 16. januara 2009. godine. Vidović prema sudskim presudama radnicima duguje 54.000 maraka, bez kamata, na ime zaostalih plata, doprinosa i toplih obroka. Takođe, "Cvjećar" ima 127.787 maraka potraživanja, a među potražiocima su, pored radnika, i "Elektrokrajina", grad Banjaluka, Poreska uprava RS, Fond PIO RS, FZO RS, "M:tel".

Izmjena regulacionog plana

Upravni odbor "Cvjećara" je 13. jula 2006. godine donio odluku o zahtjevu za izmjenu regulacionog plana. Odluka je upućena Odjeljenju za prostorno uređenje grada Banjaluka. UO "Cvjećara" je tražio da se izmijeni regulacioni plan za zemljište u Vrbanji i da ono od poljoprivrednog postane - građevinsko.

Tužbe radnika

Otpušteni radnici "Cvjećara" tužili su Vidovića i "Cvjećar" i najveći dio tih tužbi radnici su dobili. Sada, prema riječima Ljube Mrđen, ostaje da se radnicima isplati gotovo 50.000 maraka na ime plata i doprinosa. Radnici "Cvjećara" su u dva navrata pisali Miloradu Dodiku, 2006. i 2013. godine, ali nisu dobili nikakav odgovor. Mrđenova je 22. marta 2006. godine podnijela zahtjev za reviziju privatizacije, ali revizija nikada nije sačinjena. Grad Banjaluka je 28. decembra 2012. godine preko Pravobranilaštva RS podnijeli tužbu protiv "Cvjećara".