Tema - Bosna i Hercegovina

Uspon prehrambenih barona

Sektor industrije i poljoprivrede dugo se suočava s kritikama zbog prakse koja pridonosi klimatskim promjenama, uništavanju okoliša i ruralnom siromaštvu. Ipak, sektor nije poduzimao gotovo nikakve korake za poboljšanje kvalitete i održivosti ili za promovisanje društvene pravde.

To ne čudi. Iako u svijetu postoji više od 570 miliona poljoprivrednika i sedam milijardi potrošača, samo nekoliko tvrtki nadzire globalni lanac vrijednosti industrijske poljoprivrede - od polja do pultova trgovina. S obzirom na visoku dobit i veliku političku moć tih tvrtki, promjene u status quo nisu u njihovom interesu.

Štaviše, koncentracija tržišta u sektoru poljoprivrede je u porastu zbog povećane potražnje za poljoprivrednim sirovinama potrebnim za hranu, hranu za životinje i proizvodnju energije. Kako je srednja klasa u južnim zemljama porasla, potrošnja i prehrambene navike njihovih članica su se promijenili, potaknuvši globalnu potražnju za prerađenom hranom - i otimanje za tržišnu snagu među multinacionalnim poljoprivrednim, hemijskim i prehrambenim korporacijama.

Najveći igrači u tim sektorima već godinama kupuju svoje manje konkurente. No sada se međusobno kupuju, često uz finansiranje investitora iz potpuno različitih sektora.

Razmotrimo agrohemijski i sjemenski sektor, gdje je Bayer, drugi po veličini proizvođač pesticida u svijetu, u procesu stjecanja Monsanta, najvećeg proizvođača sjemena, za 66 milijardi dolara. Ako Sjedinjene Američke Države i Evropska unija odobre sporazum, vjerovjatno će samo tri konglomerata - Bayer-Monsanto, Dow-DuPont i ChemChina-Syngenta - kontrolirati više od 60% svjetskog sjemenskog i agrohemijskog tržišta. Sam Baysanto bio bi vlasnik gotovo svake genetski modificirane biljke na planeti.

Sa ostalim velikim spajanjima koja su također najavljena, globalno tržište poljoprivrede krajem 2017. moglo bi izgledati vrlo različito od onog na početku. Svaki od tri glavna konglomerata bit će bliži svom cilju postizanja dominacije na tržištu sjemena i pesticida - u tom će trenutku moći diktirati prehrambene proizvode, cijene i kvalitetu širom svijeta.

Agrotehnički sektor doživljava neke iste promjene kao i sektor sjemena. Pet najvećih korporacija čine 65% tržišta, pri čemu je Deere & Company, vlasnik marke John Deere, vodeća tvrtka. Godine 2015. tvrtka Deere & Company objavila je 29 milijardi dolara prodaje, nadmašivši 25 milijardi dolara koliko su Monsanto i Bayer prodavali sjemena i pesticida.

Najobećavajuća nova prilika za prehrambene korporacije danas leži u digitalizaciji poljoprivrede. Taj proces je još uvijek u ranim fazama, ali hvata zamah, a na kraju će pokriti sva područja proizvodnje. Uskoro će dronovi preuzeti zadatak raspršivanja pesticida; stoka će biti opremljena senzorima za praćenje količine mlijeka, uzoraka kretanja i obroka; traktori će biti kontrolirani GPS-om; i strojevi za sjetvu s kontroliranim podacima procijenjivat će kvalitetu tla kako bi se odredila optimalna udaljenost između redova i biljaka.

Kako bi maksimizirale prednosti tih novih tehnologija, tvrtke koje već dominiraju lancem vrijednosti počele su sarađivati jedna s drugom. John Deeres i Monsanto sada su se udružili. Konverzija tla i vremenski "veliki podaci", nove agrotehnologije, genetski modificirana sjemena i novi razvoj u agrohemiji pomoći će tim tvrtkama da uštede novac, zaštite prirodne resurse i povećaju prinose usjeva širom svijeta. No, dok se ova moguća budućnost dobro poklapa za neke od najvećih svjetskih tvrtki, ostavlja neriješene ekološke i socijalne probleme povezane s industrijskom poljoprivredom. Većina poljoprivrednika, posebno na globalnom Jugu, nikad neće moći priuštiti skupe strojeve digitalnog doba. Maksima "rasti ili otići" bit će zamijenjena "digitalizuj ili nestani". ETC Group, američka nevladina organizacija, već je naznačila budući scenarij u kojem se glavne agrotehničke korporacije sele uzvodno i apsorbiraju proizvođače sjemena i pesticida. U tom će trenutku samo nekoliko tvrtki odrediti sve što jedemo.

Doista, isti problem koncentracije tržišta odnosi se i na druge veze u lancu vrijednosti, kao što su poljoprivredni trgovci i supermarketi. I iako se prerada hrane još uvijek ne konsolidira na globalnom nivou, na regionalnom nivou su i dalje dominantne tvrtke kao što su Unilever, Danone, Mondelez i Nestlé. Te tvrtke zarađuju kada se svježa ili poluproizvodirana hrana zamijeni visoko obrađenom hranom kao što su smrznuta pizza, konzervirana juha i gotova jela.

Iako je unosan, ovaj poslovni model usko je povezan s pretilosti, dijabetesom i drugim hroničnim bolestima. Što je još gore, prehrambene korporacije također profitiraju od širenja bolesti za koje su djelomično odgovorne, marketingom "zdrave" procesirane hrane obogaćene proteinima, vitaminima, probioticima i omega-3 masnim kiselinama.

U međuvremenu, korporacije jačaju tržišnu moć na štetu onih na dnu lanca vrijednosti: poljoprivrednika i radnika. Standardi Međunarodne organizacije rada omogućuju svim radnicima pravo organiziranja i zabranjuju prisilni i dječji rad te zabranjuju diskriminaciju na temelju rase i spola. Međutim, prekršaji radnog prava postaju norma, jer su nastojanja za provođenjem pravila ILO-a često ukinuta, a sindikalni članovi rutinski prijete, otpuštaju, pa čak i ubijaju.

U toj neprijateljskoj klimi otvoreno se zanemaruju minimalna plaća, prekovremeni rad i sigurnosni standardi na radnom mjestu. A žene su, posebno, u nepovoljnom položaju, jer su plaćene manje od svojih muških kolega i često moraju podmiriti sezonske ili privremene poslove.Danas, polovica svjetskih 800 miliona gladnih ljudi su mali poljoprivrednici i radnici povezani s poljoprivrednim sektorom. Njihova će se zadaća teško poboljšati ako nekoliko tvrtki koje već dominiraju u tom sektoru postane još snažnije.