Poslovne vesti - Bosna i Hercegovina

EFT potvrdio: HEP pregovara o preuzimanju Termoelektrane Stanari

Termoelektrana Stanari u istoimenom naselju u BiH prošle je godine puštena u komercijalni pogon, kao prvi veliki elektroenergetski projekt privatnog biznisa na području bivše Jugoslavije, a prema neslužbenim informacijama iz HEP-a, ali i službenim iz srbijanske tvrtke EFT koja je vlasnik, mogla bi postati prva velika elektrana u vlasništvu HEP-a izvan hrvatskih granica.

Da su pregovori između HEP-a i EFT-a oko moguće kupoprodaje oko pola milijarde eura vrijedne termoelektrane u tijeku, potvrdio nam Savo Mirković, direktor TE Stanari koju smo obišli prije nekoliko dana, kazavši kako je EFT od početka projekta bio zainteresiran za nalaženje strateškog partnera.

– S aspekta HEP-a, logično je da su oni zainteresirani za kupnju ove termoelektrane jer im nedostaje električne energije koju moraju uvoziti. Također, blizu je Hrvatske, a i riječ je o posve novom postrojenju koje zadovoljava sve norme Europske unije po pitanju zaštite okoliša, kao i emisije plinova i čestica koje su ispod važećih normi Europske komisije. Osim toga, HEP već dulje vrijeme posluje s našom matičnom tvrtkom EFT – kaže Mirković, posebno ističući da TE Stanari godišnje proizvodi dvije tisuće gigavatsati (GWh) električne energije, koristeći smeđi ugljen iz vlastitog rudnika, smještenog tik uz elektranu, te da se već u prvoj godini poslovanje pokazao isplativim.

Sama elektrana smještena je u ruralnom području u blizini Teslića. Riječ je o golemom kompleksu koji već izdaleka dominira cijelim krajolikom.

Prvo što se vidi je dimnjak, a zatim i centralna građevina u kojoj su smješteni kotao, turbine i generator, uz prateća postrojenja. Ono što se ne vidi su klasični betonski tornjevi za hlađenje, kakvi se obično nalaze u sklopu termoelektrana, jer ih – nema. Umjesto konvencionalnih tornjeva, TE Stanari ima zrakom hlađeni kondenzator pare, smješten na visokim betonskim stupovima, nekoliko desetaka metara iznad tla, s nizom ogromnih ventilatora koji se okreću s donje strane cijele konstrukcije, hladeći paru koja se u kondenzatoru ponovno pretvara u vodu, što cijelom kompleksu daje neobičan, pomalo futuristički izgled.

Na ulazu nas dočekuje osiguranje, a nakon provjere osobnih dokumenata i izdavanja elektronskih kartica za ulazak, uvode nas u ulazni hol te do ureda gdje nas je dočekao već spomenuti direktor Savo Mirković, koji nas je sa suradnicima proveo kroz pogone, kao i kroz cijelu povijest projekta koja seže više od desetljeća unatrag, kada je kompanija EFT, u vlasništvu srbijanskog veletrgovca električnom energijom Vuka Hamovića, postala vlasnik ugljenokopa u Stanarima.

– Već tada se rodila ideja o gradnji termoelektrane, kako bi se na licu mjesta koristile zalihe smeđeg ugljena, lignita, iz ugljenokopa. Najveći problem, naravno, bilo je zatvaranje financijske konstrukcije i stvaranje uvjeta za profitabilno poslovanje – kaže Mirković za Novi list.

Prvobitna ideja bila je izgraditi termoelektranu snage 420 megavata (MW), koja bi proizvodila oko tri tisuće gigavatsati električne energije godišnje, a projektno i tehničko rješenje trebao je isporučiti francuski Alstom.

– Njihova je ponuda, međutim, bila nerealno visoka i neisplativa, te smo uvidjeli da naš financijski model to ne bi mogao izdržati. Nakon toga krenuli smo u potragu za drugim proizvođačima opreme i praktički uzeli ponude od gotovo svih, no sve su bile razočaravajuće, osim kineskog Dongfang Electric Coorporation. Moram priznati da smo ispočetka bili malo skeptični oko moguće suradnje s njima, no oni su već isporučili 38 blokova sličnih našem, po cijeloj jugoistočnoj Aziji, što znači da je riječ o isprobanoj i dokazanoj tehnologiji – kaže Mirković.

Bez obzira na to, EFT je, prema njegovim riječima, temeljito ispitao i sam projekt i procese proizvodnje opreme u Kini, uz pomoć konzultanata iz Švicarske i Njemačke.

U kontrolnoj sobi prati se sve parametre rada postrojenja, kao i snimke s videokamera na pojedinim dijelovima pogona

– Pripreme za izgradnju bile su vrlo duge. Izradili smo, za početak, jako dobar i detaljan program kontrole kvalitete. Pune dvije godine »češljali« smo njihov projekt, što je rezultiralo s više od tisuću i petsto poboljšanja i izmjena, a i sami Kinezi su se dodatno potrudili, s obzirom da im je ovo bio prvi ovakav projekt u Europi, odnosno iskorak na europsko tržište. Svaki dio opreme koji je proizveden mi smo ispitali i odobrili. Išli smo čak toliko daleko da smo jedan vlak lignita iz našeg ugljenokopa otpremili u Kinu, u testno postrojenje Dongfanga, da vidimo kako će sve funkcionirati – kaže Mirković.

Zahvaljujući suradnji s kineskim partnerom, EFT je došao i do kredita Kineske razvojne banke od 350 milijuna eura, ugovorenog 2012. godine. Ugovor o izgradnji potpisan je godinu dana kasnije, a u siječnju 2016. godine elektrana je sinkronizirana na mrežu i započela s komercijalnim radom.

– Izgradnja je išla relativno brzo, ponovno uz najstrože kontrole kvalitete izvedenih radova i ugrađenih materijala. Konstatno su testirani svi materijali, beton, čelik i ostalo. Veći dio radova izveli su radnici iz Kine, odakle je cijela elektrana praktički dopremljena u dijelovima. Ti su dijelovi, ukupno preko pedeset tisuća tona opreme, stizali preko Constanze pa Dunavom do Vukovara, kao i preko luke Kopar, a jedan dio i preko Rijeke, da bi se ovdje sklapali u cjelinu. Ogroman posao je odrađen na izgradnji cijelog kompleksa, ali i na njegovom puštanju u rad. Trebalo je podesiti nebrojene parametre da bi sve na kraju funkcioniralo – kaže direktor, ističući kako je na koncu stvorena po mnogočemu posebna termoelektrana.

– Ona se bitno razlikuje od drugih. Kao prvo, imamo sustav hlađenja zrakom koji vidite, što nam omogućava znatno manju potrošnju vode nego kod elektrana s vodenim hlađenjem. U ovom kraju ima dovoljno ugljena, ali nema dovoljno vode, pa smo odabrali ovakvo rješenje. Imamo i nešto drugačiji sustav sagorijevanja ugljena u kotlu, koji gori na nešto nižim temperaturama od uobičajenih, a pošto imamo i sustav odsumporavanja u kotlu, sve skupa rezultira znatno smanjenim emisijama dušičnih oksida i sumpornih spojeva – kaže Mirković. Prema njegovim tvrdnjama, zaštita okoliša je na najvišoj razini i u potpunosti zadovoljava sve važeće europske norme i direktive.

Iako se sve doima izuzetno čistim i urednim za jedan industrijski pogon, radnici dodatno čiste i peru podove, stakla, sve što je i najmanje zaprljano. Razlog? Kako nam kažu ispod glasa – to je zbog ovih što sutra dolaze u obilazak. A sutra (u srijedu) elektranu su kako saznajemo, obišli predstavnici HEP-a, koji su već bili u Beogradu na pregovorima s vlasnikom, te u samoj TE Stanari.

Iz HEP-a smo pokušali dobiti službenu potvrdu pregovora s EFT-om o kupoprodaji termoelektrane Stanari, te o sastavu HEP-ovog izaslanstva, no odgovreno je kako su »područja u kojima postoji mogućnost nastupa HEP-a na susjednim tržištima investicije u proizvodne objekte, trgovina i opskrba električnom energijom i plinom te projekti energetske učinkovitosti«.

– Pozorno analiziramo mogućnost širenja poslovanja u navedenim poslovnim segmentima na tržištima susjednih država, i to samostalno, putem postojećih inozemnih društava ili osnivanjem novih društava, sklapanjem strateških partnerstava ili akvizicijama. U tom smislu, HEP sukladno svojim strateškim ciljevima kontinuirano razmatra i analizira potencijalne akvizicije u regiji te je stoga više energetskih subjekata od potencijalnog interesa HEP-a. U skladu sa strateškim smjernicama širenja u regiji, kao i o analizi dugoročne isplativosti pojedinih projekata, HEP će donijeti konkretne poslovne odluke – stoji u odgovoru HEP-a.

Pitanje je može li ulaganje u TE Stanari biti isplativo za HEP, ali i koliko je sigurno ulagati golema sredstva u politički nestabilnoj zemlji poput BiH, u kojoj vodstvo Republike Srpske, na čijem teritoriju se termoelektrana nalazi, već godinama najavljuje otcjepljenje.

TE Stanari ukupno ima 777 zaposlenih, od čega tek manji dio radi u samoj elektrani, a najveći u rudniku lignita i pratećim postrojenjima cijelog sustava. Rudnik, u stvari golemi površinski kop, raspolaže zalihama od oko sto milijuna tona lignita, a procjenjuje se da bi mogle biti i veće, no već i do sad otkrivena količina dovoljna je za potrebe termoelektrane do kraja njenog radnog vijeka.

Na oba je pitanja teško dati jednoznačan odgovor, jer kupnjom TE Stanari HEP bi, primjerice, mogao pokriti dobar dio bazne proizvodnje, posebno nakon što prestane proizvodnja u Plominu, pa hidroelektrane koristiti u periodima špica potrošnje, što bi sigurno bilo isplativo, čak i ako se cijena električne energije iz Stanara pokaže nešto skupljom od prosječne na tržištu. Osim toga, već izgrađeni objekt sa sobom ne nosi rizike poput protivljenja lokalne zajednice, kao u slučaju dogradnje Plomina, ili probijanja rokova i troškova izgradnje. S druge strane, pak, stoji politika i činjenica da je TE Stanari u izuzetno nestabilnoj državi, što nosi velike rizike.

– U tome je najveći problem. Teško je procijeniti što će se dalje zbivati u Bosni i Hercegovini, kao i u Republici Srpskoj, i čime bi to sve moglo rezultirati, na štetu HEP-a. Radi se o vrlo dugoročnom ulaganju, jer predviđeni radni vijek TE Stanari je još 39 godina, a kroz tako dugo razdoblje svašta je moguće na tamošnjoj političkoj sceni, zbog čega je potreban izuzetno pažljiv i sveobuhvatan pristup ovom pitanju koje bi trebalo rješavati u sklopu ostalih otvorenih pitanja koja HEP ima s Republikom Srpskom i BiH, u prvom redu rješavanje međusobnih potraživanja, ali i dogovor oko realizacije projekta hidroelektrane Dubrovnik 2, koja je svakako najznačajniji projekt u planovima – komentirao je cijelu priču naš izvor blizak vrhu HEP-a.

Sagledavajući cjelokupnu problematiku, teško je očekivati da će kupoprodaja TE Stanari biti realizirana u skorije vrijeme, ako do nje uopće dođe. S druge strane, za HEP bi to bio najznačajniji iskorak na regionalno tržište, čemu nacionalna elektroprivreda već dulje vrijeme teži, pa tek preostaje vidjeti kako će pregovori dalje teći i čime će rezultirati.