Izdvajamo - Bosna i Hercegovina

Gasni bh. račun bez krčmara

Bosna i Hercegovina izbjegla je u posljednji čas crnu listu Moneyvala, ali nam, po svemu sudeći, ne gine “vješanje” na drugu briselsku listu, onu Evropske energetske zajednice.

Dugogodišnje uporno izbjegavanje da na državnom nivou usvojimo zakon kojim će biti regulirani upotreba i tržište gasa koštat će nas sankcija koje će, vrlo vjrovatno, prvi put u istoriji ove organizcije biti izrečene jednoj zemlji članici 23. septembra u Kijevu.

Našoj zemlji biće uspendirana evropska finansijska pomoć za određene energetske projekte koja se mjeri milionima eura, ali više od toga sankcije će se negativno odraziti na razmišljanje potencijalnih investitora da ulože kapital u bh. energetski sektor.

Bez zakona o gasu nije moguće štititi ni potrošače, regulirati tržište, ali ni privlačiti moguće investitore. To je, dakle, elementarni preduslov da bismo se uključili u jedinstveno energetsko tržište, koje će se sve više deregulirati i donositi brojne benefite za zemlje članice, realni sektor, ali prije svega za potrošače.

Bez državnog zakonu o gasu, Evropa nas ne treba u Energetskoj zajednici, a mi smo bez njega“sakati” i ne možemo učestvovati u integrativnim procesima koji se pokreću na energetskom planu.

Nažalost, kad je regulativa u BiH na državnom nivou u pitanju, kada su predmet sporenja nadležnosti, onda jednostavno “sve može stati”.

Eneretski sektor, a posebno gasni, više nego i jedan drugi, odražava potpunu raspolućenost koja postoji u BiH.

I dok se u svakoj normalnoj zemlji energetska politika kreira na državnom nivou, kod nas je ona entitetska nadležnost.

U ambijentu u kojem živimo, svako vuće na svoju stranu i vodi se različitim geopolitičkim interesima.

Rezultat je račun bez krčmara, jer imamo neuskleđena strateška opredjeljenja - jedni hoće krak Južnog toka za RS ( pa i za FBiH), drugi gasovod Zenica-Brod, tu je i Transjadranski gasovod. Mnogo šta od toga se ne isključuje, ali bilo bi dobro da znamo šta je najbolje za oba entiteta, bez uslovljavanja i političkih ucjenjivanja i da se toga držimo.

Upravo bi gasna regulativa na državnom nivou, ako bismo je donijeli, te slijedom toga uspostavljanje regulatora, pomoglo da se stvari u ovom sektoru poslože.

I ovosedmični ugovor Gazproma i Vlade RS-a o direktnoj isporuci gasa ovom entitetu, a oko kojeg se digla prašina, samo je nastavak već viđene prakse i otužni dokaz kako je energetski sektor gorivo za političko potkusurivanje.

Svakome je jasno da taj ugovor trenutno nema praktični značaj, jer nema gasovoda kojim će se RS isporučivati gas, a može imati smisao tek u nekoj dalekoj budućnosti ako i kada bude izgrađen krak Južnog toka. No, kako stvari stoje, i Južni tok nije baš sigurna perspektiva.

No, dok je Dodiku u predizborno vrijeme potrebno malo političkog marketinga i ruske podrške u izbornoj kampanji po svaku cijenu, dotle se u BiH plaća skupa cijena koja nam se izriče kao lošem đaku u Energetskoj zajednici, a gdje bi trebali da hrlimo, a ne da nas se tjera.