Alžirski gas stiže u Srbiju preko Hrvatske

Bez autora
May 11 2017

Srbija bi posle 2019. godine, ukoliko Rusija i definitivno prekine isporuke gasa Ukrajini mogla da se osloni na gasnu pomoć iz bivših jugoslovenskih republika, ali i regiona. Pre svega na gas koji bi stizao magistralnim gasovodom Gospođinci (Futog)–Sotin (granica sa Hrvatskom), ali i pravcem Mokrin–Arad (granica sa Rumunijom). Ova dva gasovoda nalaze se na jedinstvenoj listi infrastrukturnih energetskih projekata, kao i na listi projekata za povezanost gasom srednjoistočne i jugoistočne Evrope, a predviđeni su i novom Strategijom razvoja energetike Srbije do 2025. godine, koje je usvojilo Ministarstvo energetike. Projekat Futog–Sotin već je razrađen sa hrvatskom stranom i predviđa prvo polaganje cevi u Gospođincima u dužinu od 96 kilometara. Kapacitet gasovoda je 1,5 milijardi kubika godišnje, što je više od polovine ukupnih količina koje Srbija troši tokom zime. Uvoz gasa bi se na ovaj način povećao 31 odsto, a ovom gasnom vezom ubuduće bi se pokrivalo 37 odsto domaćih potreba za gasom. Vrednost investicije bila bi oko 60 miliona evra, a novac bi trebalo obezbediti iz pretpristupnih evropskih fondova i budžeta Srbije.

Alžirski gas stiže u Srbiju preko HrvatskeSrbija bi posle 2019. godine, ukoliko Rusija i definitivno prekine isporuke gasa Ukrajini mogla da se osloni na gasnu pomoć iz bivših jugoslovenskih republika, ali i regiona.

Pre svega na gas koji bi stizao magistralnim gasovodom Gospođinci (Futog)–Sotin (granica sa Hrvatskom), ali i pravcem Mokrin–Arad (granica sa Rumunijom).

Ova dva gasovoda nalaze se na jedinstvenoj listi infrastrukturnih energetskih projekata, kao i na listi projekata za povezanost gasom srednjoistočne i jugoistočne Evrope, a predviđeni su i novom Strategijom razvoja energetike Srbije do 2025. godine, koje je usvojilo Ministarstvo energetike.

Projekat Futog–Sotin već je razrađen sa hrvatskom stranom i predviđa prvo polaganje cevi u Gospođincima u dužinu od 96 kilometara. Kapacitet gasovoda je 1,5 milijardi kubika godišnje, što je više od polovine ukupnih količina koje Srbija troši tokom zime.

Uvoz gasa bi se na ovaj način povećao 31 odsto, a ovom gasnom vezom ubuduće bi se pokrivalo 37 odsto domaćih potreba za gasom. Vrednost investicije bila bi oko 60 miliona evra, a novac bi trebalo obezbediti iz pretpristupnih evropskih fondova i budžeta Srbije.

Realizacijom ovog projekta s Hrvatskom, u Srbiju bi stizao ne samo ruski, nego i alžirski gas. Gasom bismo mogli da se snabdevamo i preko budućeg terminala za tečni prirodni gas, koji bi se dopremao iz Amerike. Predviđeni kapacitet gasovoda je između pet i šest milijardi kubika, od čega bi tri milijarde išle za Srbiju. Uspostavljanje domaćeg i regionalnog tržišta prirodnog gasa došlo bi i do smanjenja tranzitnih troškova.

Izgradnjom magistralnog gasovoda Mokrin–Arad, odnosno novom vezom s Rumunijom, povećale bi se raspoložive količine gasa iz uvoza 34 odsto. Kapacitet bi bio 1,6 milijardi kubika, a ova nova gasna veza pokrivala bi čak 40 odsto domaćih potreba. Procenjena vrednost projekta je 85 miliona evra.

Vojislav Vuletić, predsednik Udruženja za gas Srbije, kaže da je dobro što se predviđa gradnja novih gasovoda, ali naglašava: „Graditi nove gasovode znači imati i dovoljno gasa, što u ovom slučaju nije izvesno”.

– Cilj Energetske zajednice je da se sve zemlje bivše SFRJ i Balkana povežu i zato se, između ostalog, insistira na gradnji gasovoda Niš–Dimitrovgrad. Srbija gas može da dobije i iz Holandije i Norveške, preko Baumgartena (najvećeg evropskog skladišta), ali je pitanje koliko tog gasa ima. Problem je što se naša zemlja i gradnjom ova dva gasovoda ponovo nalazi pred istim problemom. Nema para da sama gradi nijedan od ovih pravaca, već mora da čeka pare evropskih fondova, što bi moglo potrajati – zaključuje naša sagovornik.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik