
U Bosni i Hercegovini trenutno radi između pet i šest hiljada stranih radnika, pretežno iz Indije i Nepala, te Indonezije i sa Filipina.
U našu zemlju dolaze na osnovu potražnje koju poslodavci izraze prema agencijama za posredovanje i zapošljavanje, a kako smo saznali, jednom dobijenu radnu dozvolu većina radnika produžava.
Konobari, tesari,...
- Od zanimanja koja im se nude preovladavaju pozicije za kuhare, konobare, kuhinjske pomoćnike, čistače, varioce, tesare, armirače, zidare, te radnike u fabrikama, kazala nam je Kanita Smailbegović, direktorice UNIDAD agencije za posredovanje i zapošljavanje.
Naglasila je da procedure za dobijanje radnih dozvola još dugo traju, oko osam mjeseci, ali jednom kada dođu, radnici budu jako zadovoljni i dozvolu produžavaju svaku godinu.
Uslovi koje im nude bh. poslodavci su za njihov pojam odlični, tako da jedva čekaju da dođu u našu zemlju. Kultura i gostoprimstvo su, također, na zavidnom nivou i nemaju problema da se uklope u sredinama u kojima rade i borave.
- Mi generalno nemamo problema sa selekcijom tih kandidata, dakle, za skoro svako radno mjesto koje su nam tražili bh. poslodavci bude jako veliki broj prijava i mogu se zaista naći kvalitetni radnici, navela je naša sagovornica i dodala kako je trenutno najveća potražnja za radnicima u Kantonu Sarajevo.
Zahtjevi za pronalazak radne snage iz inostranstva stižu im i od poslodavaca iz drugih kantona, Republike Srpske i distrikta Brčko, a među radnicima većinom preovladavaju muškarci, oko 80 posto. Iz agencije navode da pretežno biraju uposlenike između 30 i 45 godina.
- To su ljudi koji već imaju neko radno iskustvo za to zanimanje i koji su, prije svega, porodični ljudi. Obično imaju i stabilniji način rada, otkrila nam je direktorica agencije, pojašnjavajući da većina stranih radnika vrlo brzo nauči i naš jezik, bar toliko da se mogu sporazumjeti.
U sarajevskom restoranu Metropolis upoznali smo Paulu sa Filipina i Adityju iz Indije koji u našoj zemlji borave nekoliko mjeseci. Za odlazak iz domovine godinama su se spremali, ali putovati svijetom, sticati radna iskustva i upoznavati ljude motivacija je koja je oboma olakšala prvi korak.
- Biti prekookeanski zaposlenik sa Filipina nije za one koji su slabi, kazala je Paula Cleo de Mesa, uz napomenu da odlazak na rad u drugu zemlju zahtijeva da budete jaki mentalno, fizički i duhovno.
Prilike za rad daleko od kuće počela je tražiti kada su joj bile 23 godine i do sada je radila u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kataru. U Sarajevo je stigla prije pet mjeseci i sve joj se sviđa, i kultura i narod.
- Ljudi u Bosni su jako fini i velikodušni, kazala nam je mlada žena sa Filipina i opisala jedno od iskustava koja su joj boravak u Sarajevu učinili još prijatnijim.
Naime, od komšinice koja ima vlastiti vrt dobila je korpicu domaćeg povrća.
Da je stekao nova prijateljstva, te putovao vozom do Mostara, pohvalio nam se i mladi Indijac koji šest mjeseci radi, druži se i putuje po gradovima BiH. Posao u ugostiteljstvu, koji je prihvatio u Sarajevu, prvo mu je radno iskustvo van granica njegove zemlje. Na taj korak se pripremao dvije godine, ali kada se osjetio spremnim, nije bilo predomišljanja.
- Oko dvije godine sam se psihički pripremao na ovaj korak i onda sam odlučio krenuti, saopćio sam roditeljima svoje planove i evo me tu sam, prisjetio se Aditya perioda prije polaska od kuće i dodao da mu je u Sarajevu lijepo, da je zadovoljan poslom i da je, pošto voli putovati, u slobodno vrijeme posjetio i druge gradove naše zemlje.
Mostar mu se posebno dopao.
Kućni odgoj
Paula i Aditya dijele pozitivna iskustva sa sugrađanima koji svraćaju u restoran gdje rade, sviđa im se kultura našeg naroda, kao i hrana, iako se mnogo razlikuje od one na koju su naučili u krajevima iz kojih potiču. Sa druge strane, poslodavci i gosti restorana dijele jednako prijatna i pozitivna iskustva.
- Mogućnost dovođenja stranih radnika je izazovan i skup proces, ali omogućava kompanijama rast i prosperitet, te bih naglasio da domaći poslodavci uvijek radije biraju domaću radnu snagu, kazao nam je Nermin Murtić, menadžer u lancu restorana Metroplolis, i pojasnio da je poslodavcima od izuzetnog značaja da se razgovara o ovoj temi, najviše iz razloga da se kompletan proces uvoza stranih radnika što je moguće više pojednostavi i ubrza.
Naši sagovornici ističu kako je u svijetu sasvim normalno putovati sa jednog kraja planete u drugi, raditi, upoznavati ljude, učiti jezike, pa se vratiti kući i onda opet birati nove ili stare destinacije. Našoj sagovornici sa Filipina trebalo je 14 sati leta da stigne u Bosnu i Hercegovinu, a gdje će je budućnosti odvesti, neizvjesnost je koja njenom životu daje posebnu draž. Jednakog mišljenja je i mladić iz Indije, koji je od kuće ponio jednu lijepu osobinu.
- Ako sam ja prijatan i dobronamjeran prema ljudima, i oni će takvi biti prema meni, iskreno je kazao Aditya i dodao da ga takav pristup do sada nije iznevjerio.