U Švajcarskoj klima-uređaji nisu svakodnevna pojava ni u privatnim domovima, a često ni u poslovnim prostorima.
Razlog za to leži u spoju nekoliko faktora – od umerene klime, preko stroge regulative usmerene na energetsku efikasnost, do duboko usađene državne politike održivog razvoja. Njihova ugradnja u pojedinim kantonima može predstavljati pravi izazov, budući da su propisi strogi i usmereni na smanjenje potrošnje energije.
Švajcarska se nalazi u zoni umerene klime, pa se letnje temperature retko penju do ekstrema koji su uobičajeni u mediteranskim ili kontinentalnim delovima Evrope. I u onim danima kada se živa u termometru podigne, večernje zahlađenje često je dovoljno da rashladi prostor bez dodatnih uređaja. Pored toga, kuće i zgrade su projektovane tako da zimi zadržavaju toplotu, a leti ostaju prijatno hladne zahvaljujući debelim zidovima, dobroj orijentaciji i kvalitetnoj izolaciji.
U takvim uslovima, stanovnici se uglavnom oslanjaju na proverene, pasivne metode rashlađivanja. Spuštanje roletni tokom dana i provetravanje prostorija noću često su dovoljni da se domovi održe prijatnim. U Švajcarskoj je klima-uređaj više luksuz nego potreba – čak i kada su temperature visoke, retko se može naići na šum rashladnog uređaja u stambenim zgradama.Ekološka svest u Švajcarskoj nije samo prazna reč – ona je pretočena u zakone i pravila koja se striktno primenjuju. Ova alpska država dosledno se zalaže za energetsku efikasnost i borbu protiv klimatskih promena, što se jasno vidi i u regulaciji ugradnje sistema za klimatizaciju.
U mnogim kantonima, postavljanje klima-uređaja zahteva posebnu dozvolu, a ponekad i konkretno obrazloženje. Tako, recimo, u kantonu Ženeva, poznatom po jednim od najstrožih propisa, potrebno je dokazati medicinski ili funkcionalni razlog za instalaciju rashladnog sistema. Čak i tada, dozvolu dobijaju isključivo sistemi koji zadovoljavaju visoke standarde energetske efikasnosti i niske emisije.
Kultura održivosti umesto komfora po svaku cenuIpak, čak i kada postoji tehnička i pravna mogućnost da se klima ugradi, mnogi građani se odlučuju za alternativna rešenja – pre svega zbog visokih troškova i ličnih stavova. Na taj način, Švajcarska pokazuje da udobnost ne mora da ide nauštrb prirodne sredine i da borba sa letnjim vrućinama ne mora nužno da se vodi uz pomoć kompresora i freona.
Zato ne iznenađuju ni brojni tekstovi i saveti koji se u švajcarskim medijima bave rashlađivanjem bez klime. U našim krajevima, s druge strane, kada temperature pređu 35 stepeni – posebno u stambenim zgradama sa lošom izolacijom – klima uređaj ostaje praktično jedino rešenje, jer bez njega ostaje samo da se tokom toplotnog talasa danonoćno pati.