Nedavna istraživanja stručnjaka iz evropskog udruženja za zaštitu potrošača BEUC i članica iz 13 zemalja pokazala su da velike kompanije koje trguju flašicama za vodu tvrde da su one reciklabilne, a to nije tačno.
Usledila je prijava vlastima EU zbog obmanjujuće komercijalne tvrdnje koja nije u skladu sa pravilima EU o nepoštenoj poslovnoj praksi. Identifikovane su tri ključne tvrdnje koje izazivaju zabrinutost. Prva od njih je da su flaše 100 odsto reciklabilne.
– Ovaj dvosmislen termin zavisi od mnogih faktora, kao što su raspoloživa infrastruktura za sakupljanje materijala, efikasnost procesa sortiranja ili odgovarajući procesi reciklaže. Stopa reciklaže za kućišta PET flaša za piće procenjuje se na samo 55 odsto u EU, a šansa da ponovo postanu flaša je oko 30 procenata – objašnjava Zoran Nikolić iz Regionalnog savetovališta za potrošače Kragujevac. Druga tvrdnja koja se našla je da su one „100 odsto reciklirane”, što pogrešno implicira da je cela flaša u potpunosti napravljena od recikliranih materijala. Nikolić objašnjava da poklopci flaša ne mogu biti napravljeni od recikliranih materijala prema zakonu EU, a etikete se retko prave od recikliranog materijala. Pored toga, dodavanje neobrađene plastike (tj. nereciklirane plastike) na telo boce je takođe uobičajena praksa.
– Sledeća tvrdnja je da su upotrebljene zelene slike. Zatvorene petlje, zeleni logotipi ili slike prirode koriste se za brendiranje mnogih boca za vodu širom Evrope. One podstiču lažnu ideju o ekološkoj neutralnosti, beskrajnoj plastičnoj cirkularnosti i čak mogu stvoriti utisak da bi boce imale pozitivan uticaj na životnu sredinu, što takođe nije u skladu sa propisima. Statistika pokazuje da prosečan evropski potrošač popije oko 118 litara flaširane vode godišnje, a 97 odsto ove vode je upakovano u plastične posude. Flaše za piće su jedan od glavnih izvora zagađenja plastikom na evropskim plažama. Organizacije potrošača u Evropi sve više deluju protiv ovog sistemskog problema koji se pokazuje kao glavna prepreka u prelasku na održivu potrošnju. Obmanjujuće tvrdnje o zaštiti životne sredine otežavaju potrošačima snalaženje na tržištu i izbor najodrživijeg proizvoda.
– Plastične flaše koje se reklamiraju kao „100 odsto reciklirane” ili „100 odsto reciklabilne” mogu se smatrati „održivim”, što je daleko od toga da je slučaj. Sva ambalaža za jednokratnu upotrebu je ozbiljno štetna po životnu sredinu. Ove tvrdnje daju obmanjujući utisak o tome kako reciklaža plastike funkcioniše – kaže Nikolić. U zajedničkom zaključku istraživanja koje su sproveli BEUC, Client Earth i ECOS navodi se da bi i trgovci trebalo da prestanu da koriste dvosmislen jezik u vezi sa reciklažom, uključujući „reciklabilno” ili „100 odsto reciklabilno”. Umesto toga, trgovci bi trebalo da pruže jasne informacije o tome kako potrošači treba pravilno da odlažu ambalažu na tržištu gde se proizvod prodaje. Na primer, ako tržište na kojem se proizvod prodaje koristi šemu odvojenog sakupljanja, dovoljna su jednostavna uputstva o tome kako odložiti artikal putem šeme u skladu sa lokalnom infrastrukturom, a takođe su i jasnija i korisnija za potrošača nego tvrdnja „reciklabilno” ili „100 odsto reciklabilno”. Naš sagovornik objašnjava da bi trgovci, kada proizvod sadrži recikliranu plastiku i odluče da uključe ove informacije na etikete proizvoda, trebalo da budu jasni u vezi sa količinom recikliranog materijala u proizvodu kao celini, uz pominjanje svih komponenti. Ove količine treba da odražavaju samo količine recikliranog materijala nakon potrošnje, oslanjajući se na robustan model lanca čuvanja (tj. ne na neproporcionalne pristupe masenog bilansa). Kada tvrde da su boce napravljene od 100 odsto reciklirane plastike, trgovci bi trebalo da budu u mogućnosti da to potkrepe putem ugledne i transparentne šeme sertifikacije treće strane.
– Informacije o reciklaži koje se pružaju ne bi trebalo da impliciraju da plastične boce za piće nemaju nikakav uticaj na životnu sredinu ili da su na drugi način održive. Kružne slike i generičke tvrdnje, izjave i slike o zaštiti životne sredine na etiketama i u pratećem oglašavanju ne bi trebalo da budu dozvoljene – kaže Zoran Nikolić.