
Transatlantski odnosi, već opterećeni bezbednosnim sporovima i suprotstavljenim političkim interesima, ulaze u novu fazu neizvesnosti nakon najave da bi trgovinski sporazum između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država mogao biti stavljen ad akta.
Suspenzija dogovora koji je trebalo da ublaži carinski rat otvara prostor za nove ekonomske tenzije, šalje signal nervoze investitorima i pojačava strah da bi politički sukobi mogli prerasti u otvoreni trgovinski obračun između dva ključna saveznika. Ipak, ta neizvesnost ne ostaje zatvorena u okvirima velikih sila. Za zemlje poput Srbije, čija je privreda snažno vezana za tržište Evropske unije, svaki potres u transatlantskim odnosima znači dodatni rizik – od slabije izvozne tražnje i manje spremnosti investitora, pa do usporavanja evropskih integracija.
Pomoćnik direktora Sektora za strateške analize, usluge i internacionalizaciju PKS-a Bojan Stanić kaže za „Politiku” da biznis i novac ne vole neizvesnost, a trenutna situacija globalno pokazuje upravo to.
– Najava da bi Evropski parlament trebalo da suspenduje postupak odobravanja trgovinskog sporazuma između Evropske unije i SAD, povećava politički pritisak i rizik u EU, što se automatski preliva na ekonomiju i investitore koji drugačije percipiraju poslovnu klimu. Može se očekivati i da rastu troškovi zaduživanja, recimo, jer ako je EU u stagnaciji ili recesiji to svakako pogađa i našu zemlju jer nam je to najveće izvozno tržište. Ako se Evropa bori na globalnom nivou, onda je logično da, uslovno rečeno, strogoću trenira na manjim tržištima, nerazvijenijim zemljama, dakle, trpe manja tržišta, što znači da može, na primer, da usporava naše evrointegracije – objašnjava Stanić.
Ali ne zaboravimo, dodaje, da i u Evropi postoje različita mišljenja i tamo postoje struje koje čekaju da se i u Americi dogode promene, što će se pre ili kasnije desiti. Stanić objašnjava da krize nastaju u zemljama koje su najuključenije u ekonomske i političke sukobe ili imaju najviše uticaja, što je sada slučaj sa SAD i Evropom, ali zbog tih sukoba uvek pate zemlje u razvoju.
– Zabrinuti smo, mada ne treba podizati paniku. Nije dobro da se pravi ta atmosfera straha. Bilo kakav veliki sukob oko nas nikako nas ne bi mogao zaobići, ali ja sam optimista i verujem da će se cela ova situacija smiriti, da će preovladati razum, čak i da neće doći do aneksije Grenlanda. Bilo bi to poniženje za Evropsku uniju, a koja je poenta da ponižavate svog partnera ili saveznika – ističe naš sagovornik iz PKS-a.
Na pitanje gde se konkretno vidi ta neizvesnost i strah investitora, Stanić kaže na tržištu zlata, jer je ono dostiglo cenu od 4.700 dolara za uncu, a predviđa se dalji rast.
– Zlato je sigurna luka i ulaganja u ovo tržište pokazuju da su investitori zabrinuti za svoj kapital. Teško je zamisliti da sada neko odluči da proizvodi automobile za izvoz u Ameriku, kada ne zna da li će SAD uvesti veće carine. Dakle, može se očekivati manje spremnosti za ulaganja. Plaše se oni koji imaju kapital, ali strah se u biznisu manifestuje tako što krene od vrha, a posle nekog vremena se spušta u niže slojeve privrede i na kraju i u mikropreduzeća, što osete i građani, odnosno glasači – zaključuje Bojan Stanić.
Inače, sporazum koji su u julu postigli američki predsednik Donald Tramp i predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen predviđao je smanjenje američkih carina na sav uvoz iz EU na 15 odsto. U tom trenutku dogovor je u Briselu ocenjen kao povoljan, s obzirom na to da je Tramp prethodno pretio uvođenjem carina od čak 30 odsto na evropsku robu. Međutim, taj dogovor još mora da dobije formalno odobrenje Evropskog parlamenta. Tokom završne faze pregovora o trgovinskom sporazumu EU je, podseća BBC, privremeno suspendovala sopstvene protivmere, odnosno carine na američku robu u vrednosti od 93 milijarde evra. Ta suspenzija ističe 6. februara. Ako do tog datuma ne dođe ni do produženja suspenzije ni do parlamentarnog odobrenja trgovinskog sporazuma, evropske carine na američku robu stupiće na snagu već sedmog februara.