Ofšor kompanije legalne, ali "izvikane"

Bez autora
Nov 12 2017

Svetski i domaći mediji pisali su u aprilu prošle godine o "panamskim papirima", a sada su na red došli i "rajski papiri", koji su pre nekoliko dana procureli u javnost i podigli, očekivanu, prašinu. Vlasnici kompanija u ofšor zonama su tako ponovo predmet interesovanja javnosti, ovog puta jer su među njima neka svetski poznata imena iz sveta biznisa, ali i kraljevskih krugova, ali ni ovog puta nema dokaza o tome da je bilo ko sa liste vlasnika "rajskih papira" prekršio neki lokalni ili međunarodni zakon. Inače, mnogo je firmi u svetu, pa i Srbiji, koje se bave osnivanjem, odnosno, otvaranjem računa u ime klijenata u ofšor zonama.

Ofšor kompanije legalne, ali Svetski i domaći mediji pisali su u aprilu prošle godine o "panamskim papirima", a sada su na red došli i "rajski papiri", koji su pre nekoliko dana procureli u javnost i podigli, očekivanu, prašinu.

Vlasnici kompanija u ofšor zonama su tako ponovo predmet interesovanja javnosti, ovog puta jer su među njima neka svetski poznata imena iz sveta biznisa, ali i kraljevskih krugova, ali ni ovog puta nema dokaza o tome da je bilo ko sa liste vlasnika "rajskih papira" prekršio neki lokalni ili međunarodni zakon.

Inače, mnogo je firmi u svetu, pa i Srbiji, koje se bave osnivanjem, odnosno, otvaranjem računa u ime klijenata u ofšor zonama.

Međunarodni zakoni kažu da je legitimno i zakonito osnovati ofšor kompaniju, održavati račune kod banaka u drugim državama, posedovati imovinu na ime ovakvih preduzeća te čuvati novac na ime stranih firmi, fondacija, neprofitnih organizacija...

Pravnici su saglasni da nema zakona koji može da zabrani nekoj državi, pa bila ona i "tačka" usred Pacifika, da daje poreske i druge olakšice kompanijama i fizičkim licima.

Za većinu građana Srbije gotovo nepoznata ostrva, poput Kukovih, Svete Lucije, Svetog Vinsenta.. našla su se na svetskoj medijskoj mapi, a iznad imena iz "rajskih dokumenata" postavljen je moralni i pravni upitnik.

Ono što međunarodno i zakonodavstvo država gde su kompanije registrovane kaže jeste da, ukoliko neko poseduje ofšor kompaniju, dužan je da je prijavi ako preko nje obavlja transakcije novca.

Definicija iz "udžbenika" o poslovanju Transnacionalnih kompanija (TNK) kaže da je suština postojanja ovakvih kompanija pre svega zaštita njihove privatnosti i trgovanja, na šta imaju pravo, kao i omogućavanje globalnog poslovanja koje ne bi bilo moguće sa matičnom firmom, a zatim i brojne poreske pogodnosti koje mogu da koriste zarad ostvarivanja profita.

Negativne strane ovakvog poslovanja ogledaju se u različitim vrstama zloupotreba, jer se vlasnicima računa garantuje apsolutna zaštita identiteta.

Zato neki od njih odlučuju da "rad pod maskom" iskoriste za pranje novca, finansiranja terorizma... , a zbog takvih se zatim, oni koji posluju legalno, kriminalizuju u javnosti.

Procene kažu da se godišnje u svetu osnuje oko 130.000 kompanija za ofšor poslovanje.

"Ofšor države" obično nude nerezidentima poslovne pogodnosti koje oni ne mogu naći u svojoj matičnoj državi.

Zavisno od ugla posmatranja, čak i Slovačka ili Češka mogu da budu ofšor destinacija za jednog Nemca ili Italijana, Kineza ili Amerikanca...

Na primer, Slovačka, Češka i Mađarska su proteklih desetak godina otvorile stotine fabrika u sektoru automobilske industrije, jer su međunarodnim korporacijama ponudile subvencije za zapošljavanje, jeftinu radnu snagu, zemljište, poreska rasterećenja...

Profit ovih giganata izvlači se preko računa ofšor banaka, deo novca tamo i ostaje, ali, ipak, značajni prihodi od naplate poreza pune državne kase ovih zemalja.

Takođe, poslovanje sa određenim američkim društvom sa ograničenom odgovornošću (Ltd), može biti pod nekim okolnostima kompletno oslobođeno oporezivanja. Tako se i Amerika može nazivati "ofšor državom" u tom smislu.

Prema podacima koji se mogu naći na internetu, ako neko želi da osnuje ofšor kompaniju u Panami, na Sejšelima ili na Devičanskim ostrvima, osnivački kapital mu uglavnom nije potreban, a u zavisnosti od forme i organizacije kompanije, usluga posredniku košta od 99 do oko 1.500 dolara i registracija se završava za svega 24 časa.

Termin "offshore" počeo je da se sve više upotrebljava odmah nakon Drugog svetskog rata. Zbog značajne nestašice nafte na svetskom tržištu, otvorene su brojne kompanije koje se bave eksploatacijom "crnog zlata".

Upravo one, zbog toga što je njihovo poslovanje bilo izmešteno iz matičnih zemalja, a sama proizvodnja se obavljala daleko od obala na otvorenom moru, i zbog toga što je deo prihoda bio nedostupan poreskim organima matičnih zemalja, nazivane su "offshore", odnosno, "udaljeni od obale".

Pre naftaša, brodarske kompanije su počele da koriste ofšor centre u kojima su registrovale svoje poslovanje i to još od 1920. godine.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik