Energetika - Bosna i Hercegovina

Da li će elektroprivrede ispuniti planove za dekarbonizaciju?

Neke procjene su da bi to moglo koštati državu do 2030. godine od 722 miliona KM do čak 3,170 milijardi KM.

Ipak, "Elektroprivreda Republike Srpske" i "Elektroprivreda BiH" imaju planove za korištenje obnovljivih izvora energije.

"Prljavi" izvori iz termoelektrana

Podsjećamo, obje elektroprivrede trenutno većinu električne energije proizvode iz "prljavih" izvora iz termoelektrana. Tako je cilj "Elektroprivrede BiH" da do 2030. godine 50 odsto ukupne električne energije proizvodi iz obnovljivih izvora.

Sanel Buljubašić, generalni direktor "Elektroprivrede BiH", istakao je da ovo preduzeće ima spremne projekte iz obnovljivih izvora, ali brojne administrativne barijere, neusklađenost propisa od nivoa lokalne zajednice do državnog nivoa usporavaju ili potpuno blokiraju realizaciju projekata.

"Rješenje vidimo u izradi posebnog zakonskog okvira koji će proces dekarbonizacije i postupnog prelaska na obnovljive izvore energije, kroz provođenje započete pravedne tranzicije, pratiti stvaranjem uslova za masovniju izgradnju, nužno neophodnih, novih proizvodnih objekata", kazao je Buljubašić i dodao da će zajednički djelovati sve tri elektroprivrede u BiH i dva nadležna ministarstva.

Stanje u Republici Srpskoj

Kada je u pitanju Republika Srpska, prethodne godine je usvojen Program korištenja obnovljivih izvora energije, koji do 2030. godine definiše konkretne ciljeve i mehanizme podsticaja.

U ovom dokumentu stoji da "Elektroprivreda RS" planira razvoj 1.000 megavata kapaciteta OIE u narednoj deceniji, te da je istovremeno uspostavljen sistem izdavanja garancija porijekla za "zelenu" energiju.

Takođe, piše da je sporazum sa Mađarskom vrijedan 140 miliona evra usmjeren na projekte energetske efikasnosti.

Već se grade ili planiraju graditi HE Dabar, Bistrica, Buk bijela i druge.

Kada je u pitanju treće preduzeće, "Elektroprivreda HZ HB" iz Mostara, oni nemaju problema jer u potpunosti proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora.

Edhem Bičakčić, predsjednik Regionalnog ogranka Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme (SEERC), rekao je za "Nezavisne novine" da obje elektroprivrede imaju značajne kapacitete proizvodnje iz hidroelektrana, i to nekih 40 odsto.

"Ostalih 60 odsto je, zavisno od hidrološke godine, proizvodnja iz termoelektrana. Još uvijek imamo prostora i mogućnosti da se izgrade nove hidroelektrane, nove vjetroelektrane i solarne elektrane. To oni mogu realno dostići ukoliko počnu da rade. Međutim, ne radi se ništa na novim investicijama", istakao je Bičakčić.

Proizvodnja iz uglja

Prema njegovim riječima, do 2050. godine će značajno učešće biti proizvodnja iz uglja.

"U Americi i Njemačkoj se zalažu da ugalj i dalje ostane jedan od energenata. Imamo dovoljno prostora i vremena da se to do 2050. godine uredi i sagradi. Treba razmišljati o izgradnji modularnih nuklearnih elektrana ili eventualno vodonika iz obnovljivih izvora kao rezervno gorivo", objasnio je Bičakčić.

Nihad Harbaš, stručnjak za energetiku, kaže da, kada posmatramo ovako kratak period do 2030. godine, možemo samo pričati o sprovodivosti tih konkretnih projekata.

"Poznajući prošlost i period u kojem su se gradili ovakvi infrastrukturni projekti, možemo reći da je teško, pa skoro nemoguće ostvariti ove planove. Posebno složen proces ishodovanja dozvola, u koji su uključeni različiti akteri, ne nudi optimizam za izgradnju ovih proizvodnih kapaciteta do 2030. godine. Naravno, i da se ostvare ovi planovi, oni su samo jedan manji dio u cjelokupnoj priči o dekarbonizaciji. Ugalj je i dalje realnost BiH, iako smo se odlučili i obavezali ići u smjeru dekarbonizacije i postepenog izbacivanja termoelektrana na ugalj iz energetskog miksa, odnosno proizvodnje struje. Bez dugoročnog plana izgradnje novih proizvodnih kapaciteta nećemo ni postići puni efekat dekarbonizacije", istakao je Harbaš.

Istakao je da se zastojem izgradnje novih blokova u termoelektranama "Elektroprivrede BiH", te sporom realizacijom infrastrukturnih projekata OIE dovelo do zastoja i planiranih gašenja drugih proizvodnih blokova, što indicira i dužu ovisnost od postojećih proizvodnih kapaciteta termoelektrana.

"Ako posmatramo Indikativni plan razvoja proizvodnje 2021-2030 NOS-a, sa aspekta novih proizvodnih kapaciteta na prenosnoj mreži, on je u jako malom procentu realizovan", dodao je Harbaš.