Energetika - Bosna i Hercegovina

Može li BiH ispuniti svoje ciljeve u smanjenju emisija u atmosferu?

Dok se okolne države Evropske Unije drže svog cilja od 40% smanjenja emisija do 2030. godine, Švicarska je pokazala pravo liderstvo postavljajući za cilj smanjenje emisija za 50% do 2030. godine. Ovo je hrabar potez koji zaslužuje sve pohvale i da donosi inspiraciju svim državama.

Švicarska električna energija se proizvodi gotovo u potpunosti iz niskokarbonskih izvora. U Švicarskoj se 56% električne energije dobija iz hidroelektrana, 39% iz nuklearnih elektrana dok ostalih 5% dolazi iz termoelektrana i ostalih oblika obnovljivih izvora energije.

Proizvedena električnja energija u Švicarskoj emituje samo 14 grama ugljen dioksida po kWh. Kada se to uporedi sa prosjekom Evropske Unije od 353 grama ugljen dioksida po kWh i preko 600 grama ugljen dioksida po kWh u Sjedinjenim Američkim Državama, može se zaključiti da Švicarska emituje malo ugljen dioksida u atmosferu.

Švicarski građani također emituju malo ugljen dioksida po stanovniku u atmosferu. Švicarski građani prosječno emituju 6,4 tona ugljen dioksida godišnje, prosjek građana Evropske Unije je 8,1 tona, a prosjek građanina SAD-a je velikih 17 tona ugljen dioksida godišnje.

Ovo je glavni razlog zašto je ovaj potez Švicarske hrabar i ambiciozan. Ova država ima emisije na nivou kakvom bi neke države sanjale da imaju. Naravno činjenica je da je Švicarska bogata država okružena Alpama i imaju veliki hidropotencijal.

Kako većinu električne energije proizvode iz niskokarbonskih izvora vlada ove države je odlučila da će focus smanjenja emisija staviti na sektor transporta i zgradarstva. Industrija će također imati ulogu u ovom smanjenju.

U situaciji kakva vlada u Bosni i Hercegovini, nedostatak vizije i ekološka neosvještenost predstavljaju veliki problem održivom razvoju države. Ipak trenutno stanje ne bi trebalo predstavljati prepreku institucijama i kompanijama u BiH da, u okviru svojih mogućnosti, počnu djelovati na implementaciji svjetskih standarda u oblasti očuvanja okoliša. Ova tema u Bosni i Hercegovini sve više dobija na značaju kroz aktivnosti organizacija nevladinog sektore koje se trude da povećaju opću ekološku svijest. Činjenica da Bosna i Hercegovina neefikasno koristi svoje resurse (posebno energiju) bi trebala alarmirati i potrošače i zakonodavce, jer rasipanjem resursa zemlja se značajno osiromašuje.

Bosna i Hercegovina nije bogata država kao Švicarska, ali jeste bogata potencijalom za sve vrste obnovljivih izvora energije. U Bosni i Hercegovini oko 40% električne energije proizvodi se iz hidroelektrana (zavisno od godine do godine). Druga činjenica nam govori da se ostatak električne energije proizvodi iz termoelektrana i tek nekih 2% iz ostalih manjih elektrana (gdje se ubrajaju i drugi oblici obnovljivih izvora energije). Treća činjenica je da Bosna i Hercegovina ima veliki potencijal kada je u pitanju energija vjetra, solarna energija i biomasa. Nekim istraživanjima je potvrđeno da se ulaganjima u bimasu do 2050. godine može proizvoditi 10% električne energije i da se mogu smanjiti emisije ugljen dioksida za 10% samo iz jednog izvora energije.