Stručna i naučna javnost vide nuklearnu energiju kao jednu od opcija u energetskom miksu Srbije, ali ne pre 2040. ili 2045. godine, složili su se stručnjaci na panelu „Izazov i šansa – mirnodopsko korišćenje nuklearne energije u Srbiji”, u okviru stručnog skupa „Energija, projekti, sigurnost”.
Koviljka Stanković, profesor Elektrotehničkog fakulteta, istakla je da se nuklearna energija pokazala kao pouzdana i koristi se u svetu 70 godina, a rezerve uranijuma kao goriva su stabilne i dovoljne. Ipak, na konačne odluke utiču ekonomski i politički faktori, a da bismo nešto uradili u budućnosti moramo da počnemo da radimo ne danas, već je trebalo juče.
– Neke manje razvijene države od nas, kao što su Kenija, Gana, Etiopija, Nigerija, uveliko razvijaju nuklearnu energiju. Važno je da odaberemo tehnologije koje su dobro poznate i koje su se pokazale sigurnim – objasnila je prof. Stanković.
Slavko Dimović, direktor Instituta za nuklearne nauke „Vinča”, istakao je da računamo i na mnoge naše stručnjake, one koji su otišli, a odlučili smo i da stipendiramo do pet studenata tehničkih fakulteta, jer moramo sada da pronađemo ljude koji žele da se bave tim poslom, da odu na master programe, jer imamo saradnju sa vodećim institutima i kompanijama. Pored ekoloških razloga, bitna prednost je diversifikacija izvora u skladu sa geopolitičkim okolnostima, jer je bitno da se odluči od koga se uvozi, ugalj, gas – rekao je Dimović.Vladimir Stevanović, profesor Mašinskog fakulteta, ukazao je da ekonomija opredeljuje nuklearke kao opciju koja ima veliku šansu.
– Od kad se koristi nuklearna energetika, nuklearno gorivo je jeftino, cena je oko devet dolara po megavat-času. Da li će tako ostati ne možemo znati, ali sve ukazuje da će tako biti. Nuklearno gorivo je dostupno, proizvođači su nuklearne sile Francuska, Rusija, Kanada, Kina, SAD – rekao je Stevanović.
– Ako se uporede i investicioni troškovi dugoročno u nuklearke i obnovljive izvore energije, prednost je u nuklearnoj energiji. Ipak, ni u EU nisu raščistili šta je bolje. Očigledno je da se ide na optimalan miks. Kada se uporede investicioni i troškovi održavanja, dekomisije, nivelisana cena proizvodnje energije niža je kod nuklearne energije – kaže on.
Viši naučni saradnik u Institutu „Nikola Tesla” Đorđe Lazarević napominje da je percepcija javnosti da nuklearke nisu sigurne nakon incidenata u Černobilju i Fukušimi i zato se ovom pitanju posvećuje velika pažnja. Oformili smo jezgro koje bi radilo analizu nuklearne bezbednost. Nuklearna elektrana u susedstvu i akcident na tim elektranama ne znači da smo ovde potpuno bezbedni. Prva nuklearna elektrana koju bi mogli da gradimo treba da bude po ugledu na neku koja je već licencirana u svetu – rekao je Lazarević.