Turbine prve hidrocentrale u Srbiji, zasnovane na tada najnovijem izumu naizmeničnih struja, zagrmele su na Svetog Iliju 1900. godine. Umesto da tog dana osluškuju da li sveti Ilija prašti i grmi po nebu vozeći nebeske kočije, Užičani su bili okupirani zemaljskim čudom, elektrikom. Kada se spustio mrak grad su osvetlile bogen-lampe i sijalice od 16 sveća, a u 400 domaćinstava prvi put su upaljene sijalice. Kumovali su tom događaju dvojica Srba: Nikola Tesla, koji je svoj princip naizmeničnih struja primenio svega četiri godine ranije u hidrocentrali na Nijagarinim vodopadima, i Đorđe Stanojević koji je „uvezao” njegovu ideju u Srbiju i učestvovao u projektovanju hidroelektrane „Pod gradom” na reci Đetinji. Da bi Teslin izum, međutim, mogao da zaživi i u Užicu trebalo je premostiti ono što bismo danas nazvali stanje na terenu.
Turbine prve hidrocentrale u Srbiji, zasnovane na tada najnovijem izumu naizmeničnih struja, zagrmele su na Svetog Iliju 1900. godine.
Umesto da tog dana osluškuju da li sveti Ilija prašti i grmi po nebu vozeći nebeske kočije, Užičani su bili okupirani zemaljskim čudom, elektrikom. Kada se spustio mrak grad su osvetlile bogen-lampe i sijalice od 16 sveća, a u 400 domaćinstava prvi put su upaljene sijalice. Kumovali su tom događaju dvojica Srba: Nikola Tesla, koji je svoj princip naizmeničnih struja primenio svega četiri godine ranije u hidrocentrali na Nijagarinim vodopadima, i Đorđe Stanojević koji je „uvezao” njegovu ideju u Srbiju i učestvovao u projektovanju hidroelektrane „Pod gradom” na reci Đetinji.
Da bi Teslin izum, međutim, mogao da zaživi i u Užicu trebalo je premostiti ono što bismo danas nazvali stanje na terenu. Bilo je dovoljno znanja, volje i novca da se prione na gradnju prve hidrocentrale u Srbiji, ali nije bilo i železničke pruge od Kragujevca do Užica, pa je skupa, moderna oprema za centralu poslednju deonicu puta do konačnog odredišta prešla na rabadžijskim kolima koje je vuklo šest pari volova.
Danas postoji čak pet hidroelektrana u Srbiji starijih od sto godina i osim ove najstarije, sve su u pogonu i proizvode električnu energiju duže od veka. Tri godine posle Užičana, Leskovčani su izašli na ulice „da vide kako noću sunce sija u staklenki”, odnosno sijalici, kada je krajem 1903. godine počela sa radom hidroelektrana „Vučje”. Za njom su zatim sledile, „Sveta Petka” u Sićevačkoj klisuri, sagrađena pre 104 godine, „Gamzigrad” na Crnom Timoku, koja je počela da radi pre 102 godine i „Moravica” u središnjem delu Ivanjice, koja gazi 101 godinu. U „Elektroprivredi Srbije” (EPS) navode da je proizvodnja električne energije u ovih pet elektrana zanemarljiva sa stanovišta potreba savremenih potrošača, ali da njihov značaj nije u brojevima, već u tome što predstavljaju početak modernog doba u Srbiji i ostvarenje vizije profesora Stanojevića da će „pored hleba i vode, električna energija postati svakodnevna potreba”.
– Izgradnju prvih hidroelektrana u Srbiji inicirali su ugledni i bogati građani, trgovci, vlasnici mlinova, strugara, tkačnica. Oni su se udruživali u akcionarska društva, polagali kapital u obliku akcija. Tako su, na primer, predsednik opštine, okružni načelnik, dva okružna inženjera, sreski lekar, direktor gimnazije i nekoliko trgovaca osnovali „Zaječarsko električno društvo” sa ciljem da vodenu snagu reke Timok iskoriste za stvaranje električne energije. Hidroelektrana „Sveta Petka” bila je, pak, opštinska elektrana i njena izgradnja finansirana je pozamašnim sredstvima opštine, ali je i ovde država pritekla u pomoć odobrivši kredite pod povoljnim uslovima. U početku rada ovih hidroelektrana, električna energija koju su proizvodile koristila se za pogon mašina, osvetljavanje domova građana i ulica, kao i retkih aparata na struju – kažu u EPS-u.
Zahvaljujući centrali „Pod gradom”, u istoriju se upisala i užička tekstilna fabrika kao prva fabrika u Srbiji čije su mašine radile na električni pogon. Razvoju industrije u „srpskom Mančesteru” Leskovcu, doprinela je i njihova elektrana „Vučje”, koja je, inače, stavljena i na listu svetske baštine. Naime, najveća asocijacija iz oblasti elektrotehnike i elektronike „Institut ov elektrikal end elektronik endžinirs” (Institute of Electrical and Electronic Engineers), uvrstila je na listu objekata, pronalazaka i patenata koji svedoče o ključnim momentima koji označavaju prekretnice u razvoju elektrotehnike. Na toj listi „Vučje” je među 64 takvih objekata u svetu i 15 u Evropi. Gradnja malih hidroelektrana nije prestala ni danas, naprotiv, još je aktuelnija u vreme kada se uveliko govori o „zelenoj energiji”. Najmlađa takva ima tek nekoliko dana: hidroelektrana „Prvonek” u blizini Vranja, puštena je u rad 26. aprila ove godine.
– EPS je prepoznao značaj obnovljivih izvora energije i nedavno je registrovano naše dvanaesto privredno društvo „EPS Obnovljivi izvori”, koje će se baviti tom oblašću. Narednih meseci radićemo na projektu modernizacije postojećih i gradnje novih malih hidroelektrana, za koji je obezbeđeno 45 miliona evra kredita od Evropske banke za obnovu i razvoj. Plan je da se u prvoj fazi obnovi 15 postojećih i sagradi sedam novih malih hidroelektrana. Pored toga, postoje i drugi projekti koji koriste obnovljive izvore energije, kao što su gradnja vetroparka u Kostolcu, početne snage 30 megavata, solarna elektrana na Zlatiboru, a razmatraju se i modeli za korišćenje komunalnog otpada za proizvodnju energije– navode u EPS-u.