Bugarska, s kojom Srbija treba da gradi drugi krak gasovoda „Turski tok”, raspisala je krajem prošle nedelje tender za zakup kapaciteta preko ovog budućeg cevovoda, kojim bi godišnje trebalo da se transportuje oko 15,3 milijardi kubika gasa.Dušan Bajatović, generalni direktor „Srbijagasa”, potvrđuje da se raspisuje tender za dugoročni zakup kapaciteta za ovaj veliki gasovod. Naša zemlja će se u tom smislu sinhronizovati s komšijama, a cilj je da se vidi koliko ima stvarno zainteresovanih da koriste gas iz gasovoda koji će ići iz Bugarske preko Srbije do Mađarske i Austrije. Prethodni neobavezujući tender koji je raspisao „Gastrans” potvrdio je da ima više nego dovoljno interesenata za 15 milijardi kubnih metara gasa, koliko će biti dostavljano kroz tu cev.
Bugarska, s kojom Srbija treba da gradi drugi krak gasovoda „Turski tok”, raspisala je krajem prošle nedelje tender za zakup kapaciteta preko ovog budućeg cevovoda, kojim bi godišnje trebalo da se transportuje oko 15,3 milijardi kubika gasa.
Dušan Bajatović, generalni direktor „Srbijagasa”, potvrđuje za „Politiku” da se raspisuje tender za dugoročni zakup kapaciteta za ovaj veliki gasovod. Naša zemlja će se u tom smislu sinhronizovati s komšijama, a cilj je da se vidi koliko ima stvarno zainteresovanih da koriste gas iz gasovoda koji će ići iz Bugarske preko Srbije do Mađarske i Austrije.
Prethodni neobavezujući tender koji je raspisao „Gastrans” potvrdio je da ima više nego dovoljno interesenata za 15 milijardi kubnih metara gasa, koliko će biti dostavljano kroz tu cev.
To znači da bi i srpsko-rusko preduzeće „Gastrans” uskoro trebalo da raspiše tender za dugoročni zakup kapaciteta. Deo bugarske trase, kako je planirano, biće iskorišćen za transport gasa iz „Turskog toka”, odnosno za ruski gas, a deo iz LNG terminala, odnosno za prirodni tečni gas. Kako je planirano, Bugari grade prvih 40 kilometara gasovoda.
U evropskom energetskom miksu prirodni gas je sve traženiji, jer je čist i po ceni povoljan energent i uprkos pritisku Bele kuće i Brisela na evropsko tržište da smanji gasnu zavisnost od Rusije, „Gasprom” beleži stalni porast isporuka.
Osim toga, SAD je i sama potvrdila da joj za isplativost isporuka LNG treba cena nafte od oko 105 dolara za barel, a crno zlato se u petak na berzi prodavalo za 57 dolara.Analiza Međunarodne agencije za energetiku pokazuje da će Evropi do 2030. godine biti dodatno potrebna 81 milijarda kubika gasa, što „Gasprom” može da obezbedi, kaže Sergej Komljev, rukovodilac za ugovore o gasu i cene u „Gasprom eksportu”.
Upitani da li smo požurili s raspisivanjem ovog tendera, s obzirom na to da Srbija još čeka odgovor Energetske zajednice za realizaciju ovog projekta, dr Srećko Đukić, stručnjak za gasne prilike u Srbiji, odgovara da, poučene neuspehom sa „Južnim tokom” i pasivnim odnosom prema tom projektu, bugarska i srpska vlada ovoga puta zauzimaju aktivnu poziciju i ne žele ništa da prepuste slučaju.
– To ohrabruje da će se argumentovano i na osnovu evropske prakse i pravila Srbija i Bugarska boriti za gas iz novog gasovoda, toliko potreban i jednoj i drugoj zemlji, njenim privredama i domaćinstvima – navodi on.
Na opasku, šta u slučaju da EU ponovo ospori ceo projekat, Đukić naglašava, da njihova odluka u poslednjoj instanci nikako ne bi smela da bude negativna, uprkos američkom negativnom stavu.
– Obavezujući tender pokazaće koliko su velike potrebe naše zemlje za gasom, da u tom segmentu daleko zaostajemo za Evropom. Da će nam biti potrebno još gasa i gasovoda da je sustignemo, te da gas ne sme da nam bude ograničavajući faktor privrednog razvoja i teške ekološke situacije, naročito u ove zimske dane – kaže Đukić.
Dodaje da je uveren da u razgovorima sa našim partnerima u EU naročito pomaže jezik argumenta, a on je nedvosmisleno na našoj strani.
Vojislav Vuletić, predsednik Udruženja za gas Srbije, navodi da bi voleo da sve bude po planu i da izbegnemo scenario po onoj staroj „mi vrtimo ražanj, a zec još u šumi”.
– Uopšte me ne bi iznenadilo da Energetska zajednica i Evropska komisija bez ikakvog opravdanog razloga krenu s postavljanjem novih i novih uslova kako bi otežali početak radova na „Turskom toku”. Živi dokaz toga je pritisak SAD i briselske administracije da se prekine gradnja „Severnog toka 2” – kaže Vuletić.