Cementare iz okruženja, zahvaljujući podsticajima država, udvostručile su u poslednje tri godine plasman cementa u Srbiji. Uvoz cementa iz Albanije i Hrvatske od 400 hiljada tona, u rangu je godišnje proizvodnje jedne od tri domaće cementare, one u Kosjeriću. Koje su posledice toga i kako ih prevazići objašnjava direktor kompanije "Lafarž Srbija" Dimitrije Knjeginjić. Reč je o trendu izazvanom time što se ne poštuje domaći proizvod, dok uvoznici uživaju beneficije koje imaju u svojim zemljama, a jedna od njih je pristup jeftinijem gorivu, kaže Knjeginjić i dodaje da je konkurencija u okolnim zemljama iz tog razloga u mogućnosti da bude jeftinija za 15 do 20 evra po toni cementa.
Cementare iz okruženja, zahvaljujući podsticajima država, udvostručile su u poslednje tri godine plasman cementa u Srbiji. Uvoz cementa iz Albanije i Hrvatske od 400 hiljada tona, u rangu je godišnje proizvodnje jedne od tri domaće cementare, one u Kosjeriću. Koje su posledice toga i kako ih prevazići objašnjava direktor kompanije "Lafarž Srbija" Dimitrije Knjeginjić.
"Reč je o trendu izazvanom time što se ne poštuje domaći proizvod, dok uvoznici uživaju beneficije koje imaju u svojim zemljama, a jedna od njih je pristup jeftinijem gorivu", kaže Knjeginjić i dodaje da je konkurencija u okolnim zemljama iz tog razloga u mogućnosti da bude jeftinija za 15 do 20 evra po toni cementa.
On ističe da je taj problem iz godine u godinu sve veći, te da je uvoz cementa u Srbiju gotovo dosegao nivo proizvodnje cementare "Kosjerić", a kao primer navodi uvoz cementa iz Albanije, koja daje subvencije na dizel gorivo, pa transport kao stavka u konačnoj ceni cementa za Albance ne postoji, iako ga prevoze na udaljenosti od 700 kilometara.
"Mi imamo nelojalnu konkurenciju, a Vlada Srbije nije ništa uradila kako bismo i mi imali iste uslove privređivanja kao sve zemlje u okruženju", kaže Knjeginjić i dodaje da je neophodan uvoz alternativnih goriva jer je to jedini način da se domaća industrija suprotstavi uvoznicima.
On ističe da uvoznici učestvuju i u državnim projektima, te da je paradoksalno da država cement za njihovu realizaciju dobavlja iz inostranstva.
"Ova situacija se odražava na direktne investicije koje zavisi od profitabilnosti, a osnovni problem je uvoz alternativnih goriva", ističe Knjeginjić i dodaje da postoje brojni primeri zemalja u kojima cementare rade 100% na alternativna goriva.
On objašnjava da se alaternativno gorivo dobija sagorevanjem otpadnog materijala, te da bi akcija u tom smeru imala i ekološki karakter.
"Akcija bi imala ekološki ali i ekonomski karakter jer bi maksimiziranje proizvodnje na taj način podrazumevalo hiljade radnih mesta u domenu alternativnih goriva", kaže Knjeginjić i zaključuje da bi Srbija zasnivanjem industrije na alternativnim gorivima barem smanjila broj divljih deponija.