
Za daljnji razvoj drvne industrije nužan je stabilan i predvidiv institucionalni okvir, pomak prema proizvodima veće dodane vrijednosti kroz modernizaciju i rast produktivnosti, smanjenje strukturnih i regulatornih prepreka poslovanju, investicije, kaže se u HUP-ovoj publikaciji Fokus tjedna objavljenoj u petak.
- Drvno-prerađivačka industrija strateški je važan dio naše ekonomije, s
više od 30.000 zaposlenih, snažnom izvoznom orijentacijom i važnom
ulogom u gospodarstvu ruralnih i slabo razvijenih područja. Od 2020.-
2024. sektor je ostvario više od 16 milijardi eura prihoda, čini oko 11
posto izvoza prerađivačke industrije, a trgovinski saldo sektora je
pozitivan - u prosjeku 830 milijuna eura godišnje. Ukupni prihodi u
2024. iznose 3,6 milijardi eura, a oko 40 posto proizvodnje ide u izvoz,
navode iz HUP-a.
Napominju i kako unatoč ekonomskoj važnosti i
stabilnosti prihoda, ključni pokazatelji pokazuju ograničenu
konkurentnost sektora. Izrazito niska proizvodnost rada - svega 44 posto
nacionalnog prosjeka i 73 posto prosjeka prerađivačke industrije,
pokazuje da su problemi niskih plaća i profitabilnosti strukturne, a ne
kratkoročne prirode.
Iz HUP-a ističu kako analize ukazuju na
mogućnost prerade dodatnih oko 800.000 prostornih metara trupaca u više
razrede dovršenosti, što predstavlja značajan neiskorišteni potencijal
rasta dodane vrijednosti, ali i upućuje na to kako ključni problem
sektora nije količina sirovine, već njezina struktura korištenja.
-
Veći dio najkvalitetnije drvne sirovine, osobito hrasta i jele, kako su
naveli, izvozi se u neprerađenom ili niskoprerađenom obliku. Kod bukve
se, osim suhe građe, rijetko razvijaju isplativi finalni proizvodi, dok
se oko 90 posto jelove građe izvozi kao svježa građa. Najveći
investicijski ciklusi u proteklom razdoblju usmjereni su u parketarsku
industriju, ponajprije zbog dostupnosti sirovine, dok ulaganja u
proizvodnju namještaja i dizajnerskih finalnih proizvoda gotovo
izostaju, navodi se.
Izražene su razlike i unutar sektora - proizvodnja papira ostvaruje najvišu produktivnost, investicijski intenzitet i plaće; prerada drva je najranjiviji segment s gotovo nultom profitabilnošću, dok proizvodnja namještaja, unatoč najvišem stupnju prerade ima najveći potencijal rasta dodane vrijednosti, ali i najviše strukturnih ograničenja, kaže se u Fokusu tjedna.
Nužna promjena poslovnog modela
U HUP-u smatraju kako bez promjene poslovnog modela usmjerene na modernizaciju, digitalizaciju, rast produktivnosti i razvoj proizvoda veće dodane vrijednosti, drvno-prerađivačka industrija ne može dugoročno očuvati konkurentnost ni zaposlenost.Razdoblje do 2028., kako
su kazali, ključno je jer označava završetak postojećeg ugovornog i
institucionalnog okvira prodaje drvne sirovine te početak novog
razvojnog ciklusa u kojem će se definirati kriteriji pristupa sirovini,
duljina ugovornih odnosa i razvojni prioriteti sektora. Za poduzetnike
je to presudno jer su ulaganja u modernizaciju i povećanje stupnja
finalizacije kapitalno intenzivna i dugoročnog karaktera, a neizvjesnost
oko pravila nakon 2028. izravno povećava investicijski rizik i odgađa
donošenje odluka, čime se produbljuju postojeći strukturni problemi
sektora.
- Ključni preduvjeti za daljnji razvoj drvno-prerađivačke industrije su stabilan i predvidiv institucionalni okvir, stabilnost opskrbe sirovinom, snažniji investicijski poticaji te intenziviranje tripartitnog dijaloga između države, poduzetnika i sindikata, ističe se u Fokusu tjedna.