Građevinski otpad veliki je i neiskorišćeni resurs, jer 80 odsto može da se reciklira i ponovo koristi u građevinarstvu, najviše u niskogradnji, istaknuto je u PKS u diskusiji „Nova industrijalizacija Srbije - skriveni resurs u otpadu građevinskog materijala“. Učesnici okruglog stola, koji je u PKS okupio eksperte, predstavnike struke, nadležnih ministarstva, asocijacija i institucija, saglasni su da bi recikliranje građevinskog otpada pozitivno uticalo na privredni rast u Srbiji, otvaranje novih radnih mesta, kao i na zaštitu životne sredine, ali je neophodno sistemski urediti ovu oblast donošenjem propisa ili podzakonskih akata.
Građevinski otpad veliki je i neiskorišćeni resurs, jer 80 odsto može da se reciklira i ponovo koristi u građevinarstvu, najviše u niskogradnji, istaknuto je u PKS u diskusiji „Nova industrijalizacija Srbije - skriveni resurs u otpadu građevinskog materijala“.
Učesnici okruglog stola, koji je u PKS okupio eksperte, predstavnike struke, nadležnih ministarstva, asocijacija i institucija, saglasni su da bi recikliranje građevinskog otpada pozitivno uticalo na privredni rast u Srbiji, otvaranje novih radnih mesta, kao i na zaštitu životne sredine, ali je neophodno sistemski urediti ovu oblast donošenjem propisa ili podzakonskih akata.
Više hiljada tona građevinskog otpada svuda je oko nas na neuređenim deponijama, rekao je Viktor Kobjerski, sekretar Udruženja za građevinarstvo PKS.
Nekontrolisano formiranje divljih deponija donosi velike probleme u procesu pridruživanja EU, uključujući i velike kazne, ukazao je Kobjerski i podsetio da Hrvatska i Grčka plaćaju velike kazne jer nisu rešili pitanje deponija, koje su devastirane i pokrivene zemljištem i šutom.
Svaki izvođač radova, prema njegovim rečima, trebalo bi da otpad odveze na zvaničnu deponiju u okviru lokalne samouprave i tada bi država mogla da snosi sve troškove reciklaže i prodaje tog otpada, jer otpad sa gradilišta može ponovo da se iskoristi.
Aleksandra Damnjanović, državni sekretar u Ministarstvu infrastrukture, građevinarstva i saobraćaja istakla je podršku ministarstva da se ova oblast uredi propisima koji će biti efikasni i primenljivi u praksi.
„U postojećoj zakonskoj regulativi koja se tiče oblasti izgradnje postoji samo jedan član zakona koji na posredan način upućuje o postupanju sa građevinskim materijalom, kada kaže da se otpad mora odvesti u skladu sa posebnim odredbama“, objasnila je Damnjanović.
Kako je rekla, građevinski otpad je „zlato i nova mogućnost za Srbiju, za otvaranje novih radnih mesta, ali i za očuvanje životne sredine“.
Navela je da Hrvatska, koja je članica EU, ima na godišnjem nivou oko dva miliona tona građevinskog otpada, a od toga samo pet odsto reciklira. Kao pozitivne primere istakla je Holandiju i Dansku.
Uvođenjem posebnog poreza u Danskoj na građevinski otpad 1984. krenulo se u rešavanje ove oblasti. Tada je procenat recikliranja bio oko 11 odsto, a 2004. više od 90 odsto.
Radmila Šerović, načelnik Odeljenja za upravljanje otpadom u Ministarstvu poljoprivrede smatra da se, iako smo tek u začetku reciklaže građevinskog otpada, ova oblast može urediti i unaprediti u skladu sa primerima dobre prakse.
Građevisnki otpad nije samo ekološki problem, već izvestan resurs koji mora da se stavi u svrhu privrednog razvoja, naglasio je Mihailo Vesović, direktor Centra za inovacije PKS.
“Čini mi se da i naš put ka EU i svi ti procesi, nas neminovno uvode u rešavanje ovog problema. Naša želja je da idemo u susret tome, ne da zadovoljimo samo uslove i preduslove koje postavljaju međunarodne institucije, već pre svega zbog nas samih i sveukupnog napretka privrede Srbije”, zaključio je Vesović.