Srbija je uspešno primenila standarde EU u svoje zakonodavstvo, a u njihovoj primeni najdalje je odmakla u vezi sa upravljanjem otpadom. Ipak, veliki izazovi tek predstoje. Najveći problemi tiču se opasnog otpada. Neke vrste tog otpada mogu da se recikliraju, druge ne. One su potencijalna opasnost ukoliko se njima ne rukuje pravilno. I u okviru EU svega trećina elektronskog otpada se reciklira, dok dve trećine završi ko zna gde. Sa druge strane, kazne za prekršaje su visoke, dok u nekim slučajevima zadiru i u krivično pravo. Dugoročan cilj EU je da se u proizvodima smanji upotreba opasnog otpada koji se ne može reciklirati. Srbija nema postrojenje za tretman najopasnijeg otpada, a on se skladišti u okviru fabrika koje sa njim barataju, potom reciklira ili izvozi. Najopasniji otpad se izvozi u zemlje EU, uglavnom Austriju i Nemačku, dok se ne izgradi sopstveno postrojenje za tretiranje te vrste otpada. To će morati da se uradi u narednom periodu, jer je Bazelska konvencija preporučila svim zemljama sveta koje generišu otpad da to pitanje moraju da rešavaju u okviru svoje teritorije. Godina koja se pominje je 2020, nakon koje otpad više neće moći da se izvozi na uništavanje.
Srbija je uspešno primenila standarde EU u svoje zakonodavstvo, a u njihovoj primeni najdalje je odmakla u vezi sa upravljanjem otpadom.
Ipak, veliki izazovi tek predstoje - istakao je juče Rainer Frojnd, programski menadžer EU delegacije u Srbiji, u Privrednoj komori Srbije. Najveći problemi, prema njegovom rečima, tiču se opasnog otpada.
- Neke vrste tog otpada mogu da se recikliraju, druge ne. One su potencijalna opasnost ukoliko se njima ne rukuje pravilno. I u okviru EU svega trećina elektronskog otpada se reciklira, dok dve trećine završi ko zna gde. Sa druge strane, kazne za prekršaje su visoke, dok u nekim slučajevima zadiru i u krivično pravo - istakao je Frojnd. On je dodao da je dugoročan cilj EU da se u proizvodima smanji upotreba opasnog otpada koji se ne može reciklirati.
Srbija nema postrojenje za tretman najopasnijeg otpada. Aleksandar Vesić, pomoćnik ministra životne sredine, kaže da se on skladišti u okviru fabrika koje sa njim barataju, potom reciklira ili izvozi.
- Najopasniji otpad se izvozi u zemlje EU, uglavnom Austriju i Nemačku, dok ne izgradimo sopstveno postrojenje za tretiranje te vrste otpada. To ćemo morati da uradimo u narednom periodu, jer je Bazelska konvencija preporučila svim zemljama sveta koje generišu otpad da to pitanje moraju da rešavaju u okviru svoje teritorije. Godina koja se pominje je 2020, nakon koje otpad više neće moći da se izvozi na uništavanje - istakao Vesić.