Moćna italijanska Asocijacija velikih industrijalaca Konfindustrija, za svoje članove pripremila je dokumenat o tome kako bi trebalo menjati italijansko društvo, ekonomiju i odnose na tržištu.
U dokumentu pod naslovom "Hrabrost za promenu", čije delove prenosi dnevni list Il fato Kotidijano, u najkraćem se sugerišu lakši otkazi sa posla, škole koje će obrazovati radnike, a ne osobe, dakle biti u službi industrije, a ne društva.
Sugeriše se i jačanje privatnog zdravstva, uprkos činjenici da je pandemija kovida-19 pokazala sve slabosti i nedostatke privatnog zdravstva u Italiji, kao i ukidanje nekih socijalnih mera, kao što je minimalna plata ili novčana pomoć svima čiji mesečni prihodi su ispod prosečnog nacionalnog nivoa.
Prema pisanju lista, o prioritetima industrijalaca govori podatak da se u dokumentu reč "tržište" pominje 160 puta, a reč "društvo" dvadesetak, dok se neplaćanje poreza, težak problem za italijansku privredu, pominje tek devet puta i to kada se traži manje kontrole.
Zbog neplaćanja poreza Italija gubi stotinu milijardi evra godišnje.
U dokumentu se sugeriše da se posveti više paznje radnicima, ali to treba da bude zadatak države, a ne poslodavaca kojima bi trebalo omogućiti, po videnju industrijalaca, lako i bezbolno otpuštanje zaposlenih kada god im se za to ukaže potreba.
Na kraju l fato Kotidiano zaključuje: "Operacija je genijalna. Ono što je prethodno bilo osigurano svima (zdravstvo, pristojne penzije, dobre škole) i što se plaća opštim oporezivanjem, sada bi nam, po predlogu Konfindustrije, trebalo da 'prodaju' fabrike i da nam to naplaćuju pod maskom 'propuštenog povećanja plata".
Generalni sekretar moćnog sindikata CIGL Mauricio Landini kaže da dokumenat velike industrije "sasvim pogrešna logika" i da više liči na restauraciju, nego na revoluciju.
A profesor politikologije na prestižnom Univerzitetu Pijemonte, Marko Reveli, smatra da u predlogu industrijalaca sasvim nedostaje vizionarska strategija, a da je njihov predlog o reformi zdravstva potencijalno katastrofalan.