Robna razmjena Europe s Kinom iznosi 450 milijardi američkih dolara, od čega na Hrvatsku otpada 1,5 milijardi dolara, u čemu naš izvoz sudjeluje sa simboličnih 60 milijuna dolara, dok je sve ostalo uvoz iz te mnogoljudne zemlje. Brod iz Kine do Rijeke putuje 5 do 6 dana kraće nego do Roterdama ili Hamburga. Zato ne čudi zanimanje za riječku luku i riječki prometni pravac i jednog od najvećih kineskih brodara COSCO-a, čiji su čelni ljudi u ponedjeljak u Zagrebu na tu temu konkretno razgovarali s premijerom Zoranom Milanovićem i ministrom pomorstva, prometa i infrastrukture Sinišom Hajdašem Dončićem. Kinezi žele da im riječka luka postane važna vrata na europsko tržište sa 500 milijuna stanovnika. Preduvjet za to je izgradnja nizinske pruge Rijeka - Zagreb - Botovo, te kontejnerskog terminala na Krku, što bi koštalo oko 4 milijarde eura. Obzirom da Kina ima 3600 milijardi dolara deviznih rezervi, čini se da bi Hrvatska vezivanjem za tu moćnu zemlju riješila svoje gospodarske probleme.
Robna razmjena Europe s Kinom iznosi 450 milijardi američkih dolara, od čega na Hrvatsku otpada 1,5 milijardi dolara, u čemu naš izvoz sudjeluje sa simboličnih 60 milijuna dolara, dok je sve ostalo uvoz iz te mnogoljudne zemlje.
Brod iz Kine do Rijeke putuje 5 do 6 dana kraće nego do Roterdama ili Hamburga. Zato ne čudi zanimanje za riječku luku i riječki prometni pravac i jednog od najvećih kineskih brodara COSCO-a, čiji su čelni ljudi u ponedjeljak u Zagrebu na tu temu konkretno razgovarali s premijerom Zoranom Milanovićem i ministrom pomorstva, prometa i infrastrukture Sinišom Hajdašem Dončićem.
Kinezi žele da im riječka luka postane važna vrata na europsko tržište sa 500 milijuna stanovnika. Preduvjet za to je izgradnja nizinske pruge Rijeka - Zagreb - Botovo, te kontejnerskog terminala na Krku, što bi koštalo oko 4 milijarde eura. Obzirom da Kina ima 3600 milijardi dolara deviznih rezervi, čini se da bi Hrvatska vezivanjem za tu moćnu zemlju riješila svoje gospodarske probleme.
Zbog veće dubine mora, do 20 metara, riječka luka ima prednost pred plićim lukama Kopar, Trst i Venecija, što će izgradnjom Zagrebačke obale do 2016. omogućiti pristajanje najvećih svjetskih kontejnerskih brodova, kapaciteta iznad 13.000 TEU-a. Vlada je za 2012. osigurala iz državnog proračuna 230 milijuna kuna za izgradnju i modernizaciju lučke infrastrukture u lukama od državnog značaja, što kineski ulagači također imaju na umu, jer im je zanimljiva i luka Ploče. Kontejneri iz riječke luke prema Srednjoj Europi već danas putuju kao da je Hrvatska već u EU, jer je carinska procedura na ulazu u Mađarsku maksimalno ubrzana, što taj prometni pravac čini konkurentnijim od Kopra.
Ulazak kineskog kapitala u riječku luku, prema nekim najavama, doveo bi na kvarnersko područje oko 10.000 kineskih radnika. Ako Kinezi budu gradili nove lučke i skladišne kapacitete u Primorsko-goranskoj županiji, te nizinsku prugu, dovest će i teret, što će potaknuti razvoj cijelog riječkog prometnog pravca, s nizom pratećih djelatnosti.
U zagrebačkom razgovoru nije bilo riječi o zanimanju kineskih tvrtki za kupnju brodogradilišta 3. maj, kojeg Vlada mora "udati" do sredine lipnja ove godine. Prema nekim procjenama, jedini interes Kineza za kupnju 3. maja mogla bi biti njihova želja da se praktički besplatno domognu tehnologije i stoljetnog iskustva u gradnji brodova tog riječkog škvera. Jer, Kinezi još uvijek ne znaju graditi kvalitetne brodove kao mi, posebice ne one tehnološki složenije, pa sada preskaču vrijeme tako što više ne kupuju licence, već gotove tehnologije.
Da podsjetimo, prije nekoliko godina jedna kineska tvrtka kupili je od 3. maja novoizgrađeni brod za prijevoz automobila, od kojega je zbog financijskih problema odustao njemački kupac. Potom su ga odmah kineski brodograđevni stručnjaci detaljno 'presnimili', te ga potom ponudili svijetu kao svoj proizvod.
Kinezi diljem svijeta kupuju financijski posrnule tvornice, posebice u Europi, koje imaju tradiciju, te od njih moderniju tehnologiju proizvodnje određenih roba. Tako su prije nekoliko godina kupili posrnule švedske automobilske brendove Saab i Volvo, u čiji razvoj sada ulažu veliki novac, ali prvenstveno u pogonima u Kini.