Srbija je 16. aprila postala 26. zemlja članica Ekonomske komisije UN za Evropu – regionalne kancelarije Svetske zdravstvene organizacije za Evropu, Protokola o vodi i zdravlju pod okriljem UNECE Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotokova i međunarodnih jezera. Protokol stupa na snagu 15. jula 2013. godine. Pristupanje Srbije Protokolu dolazi u pravo vreme. Cilj trećeg sastanka u Oslu država potpisnica Protokola je bio usvajanje programa rada za period od tri godine, sa fokusom na aktivnosti u oblastima od značaja za Srbiju, uključujući jednak pristup vodi i higijeni, vodosnabdevanje i sanitaciju malog obima i bezbedno upravljanje sistemima za vodosnabdevanje i sanitaciju.
Srbija je 16. aprila postala 26. zemlja članica Ekonomske komisije UN za Evropu – regionalne kancelarije Svetske zdravstvene organizacije za Evropu, Protokola o vodi i zdravlju pod okriljem UNECE Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotokova i međunarodnih jezera.
Protokol stupa na snagu 15. jula 2013. godine. Pristupanje Srbije Protokolu dolazi u pravo vreme.
Cilj trećeg sastanka u Oslu država potpisnica Protokola je bio usvajanje programa rada za period od tri godine, sa fokusom na aktivnosti u oblastima od značaja za Srbiju, uključujući jednak pristup vodi i higijeni, vodosnabdevanje i sanitaciju malog obima i bezbedno upravljanje sistemima za vodosnabdevanje i sanitaciju.
Srbija će se pridružiti državama članicama Protokola, koje obuhvataju: Albaniju, Azerbejdžan, Belorusiju, Belgiju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Češku Republiku, Estoniju, Finsku, Francusku, Nemačku, Mađarsku, Letoniju, Litvaniju, Luksemburg, Holandiju, Norvešku, Portugaliju, Republiku Moldaviju, Rumuniju, Rusku Federaciju, Slovačku, Španiju, Švajcarsku i Ukrajinu.
Osim izvesnih manjih poboljšanja u smislu učestalosti bolesti povezanih sa vodom i kvalitetom vode za piće, Srbija se poslednjih godina još uvek suočava sa izazovima na polju poboljšanog vodosnabdevanja i higijene u urbanim i ruralnim uslovima.
Prema najnovijim podacima, dok 97,5 posto urbanog stanovništva u Srbiji ima pristup vodi za piće, u ruralnim uslovima pristup ima svega 88 posto stanovništva. Razlike su još izraženije u pogledu higijene, gde 93 posto gradskog stanovništva ima koristi od sanitarnih objekata, za razliku od samo 74 posto seoskog stanovništva.
Nacionalni proces pristupanja Protokolu, koji je trajao dve godine i obuhvatio obimne konsultacije između različitih aktera, tematske radionice, podizanje svesti i medijske kampanje, bio je značajan ne samo u smislu informisanja široke javnosti o prednostima pristupanja već i kao motivacija lokalnim zajednicama i opštinama da učestvuju u budućim aktivnostima u okviru Protokola i, na kraju, da se u Srbiji dodatno poboljša pristup stanovništva bezbednoj pijaćoj vodi i higijeni.
U skladu sa odredbama Protokola, sledeći korak koji očekuje Srbiju kao članicu biće početak procesa utvrđivanja ciljeva u oblasti vode i zdravlja koji pokrivaju kompletan vodni ciklus.