Vlada je počela aktivnu potragu za novim strateškim investitorom za Uljanik Grupu, a u prvoj fazi se provode politički pregovori s resornim ministarstvima Njemačke, Kine i Južne Koreje. Tako je i prilikom nedavnog radnog posjeta premijera Andreja Plenkovića njemačkoj kancelarki Angeli Merkel održan sastanak s predstavnicima njemačkog ministarstva gospodarstva na tu temu. U tom kontekstu dodatnu težinu dobivaju riječi Ivice Pirića, nekadašnjeg nogometaša, a danas počasnog konzula Ukrajine u Hrvatskoj, koji nam je rekao da je Vadim Novinsky, vlasnik Smart Holdinga i najvećih ukrajinskih brodogradilišta te drugi po bogatstvu u Ukrajini, koji je već dva puta bio u Hrvatskoj, i dalje zainteresiran za ulaganje u našu brodogradnju. Novinsky i Rinat Ahmetovzajedno su vlasnici Metinvesta, ukrajinskog metalurškog koncerna, piše Jutarnji list...
Vlada je počela aktivnu potragu za novim strateškim investitorom za Uljanik Grupu, a u prvoj fazi se provode politički pregovori s resornim ministarstvima Njemačke, Kine i Južne Koreje.
Tako je i prilikom nedavnog radnog posjeta premijera Andreja Plenkovića njemačkoj kancelarki Angeli Merkel održan sastanak s predstavnicima njemačkog ministarstva gospodarstva na tu temu. U tom kontekstu dodatnu težinu dobivaju riječi Ivice Pirića, nekadašnjeg nogometaša, a danas počasnog konzula Ukrajine u Hrvatskoj, koji nam je rekao da je Vadim Novinsky, vlasnik Smart Holdinga i najvećih ukrajinskih brodogradilišta te drugi po bogatstvu u Ukrajini, koji je već dva puta bio u Hrvatskoj, i dalje zainteresiran za ulaganje u našu brodogradnju. Novinsky i Rinat Ahmetovzajedno su vlasnici Metinvesta, ukrajinskog metalurškog koncerna, piše Jutarnji list.
Novinsky se susreo i s premijerom Plenkovićem, kao i menadžmentom Brodotrogira (u vlasništvu Danka Končara) oko mogućnosti suradnje u gradnji brodova. Novinskog načelno zanima i Uljanik Grupa, a Pirić najavljuje da ga je spreman dovesti bude li s hrvatske strane interesa, s tim da zadnje informacije govore kako je i tu zadnjih dana ostvaren kontakt s Vladom. Razlog za takvu novu inicijativu Vlade sastoji se u nezadovoljstvu Banskih dvora manjkom suradnje aktualnog potencijalnog strateškog partnera, odnosno činjenicom da Kermas energija Danka Končara nije htjela sudjelovati izravno, kreditom ili barem kolateralom za komercijalni kredit za plaće radnika Uljanik Grupe.
Naime, naglašavaju u Vladi, postignut je bio dogovor i s Europskom komisijom da eventualno izravno učešće Kermas energije u isplati te plaće bude uračunato kao udio te tvrtke u predstojećem restrukturiranju, ali se Danko Končar nije odlučio za takav aranžman nego je ostavio Vladu da sama vadi kestenje iz vatre. I to unatoč tome, ističu u Vladi, što je Končar znao da takva isplata plaće Uljanik Grupi, a pogotovo 3. maju, u kojoj će Vlada sudjelovati povećanjem svojih državnih jamstava, nije u skladu s pravilima Europske komisije. Naime, 3. maj je početkom ove godine izašao iz petogodišnjeg procesa restrukturiranja i idućih deset godina više ne smije dobiti kunu državne pomoći, a davanje državnih za isplatu plaće Uljanik Grupe u privatnom vlasništvu, u kojoj su i plaće 3. maja, izravno je kršenje pravila EK.
Ipak, naši izvori iz Vlade napominju kako su u svakodnevnim kontaktima s EK i da imaju čvrste osnove za stav kako će im se progledati kroz prste zbog tog postupka. U jednom trenutku nam je čak rečeno i da je nedavna pozajmica od 12 milijuna eura koju je Kermas Grupa dala Uljanik Grupi za refinanciranje kredita Privrednoj banci Zagreb koji je dolazio na naplatu, u stvari prvotno došla iz Hrvatske banke za obnovu i razvoj prema Kermas Grupi.
U HBOR-u nisu htjeli komentirati to pitanje, Kermas Grupa nam je to demantirala, a naknadno smo dobili neslužbenu potvrdu da HBOR nije dao kredit Kermas energiji, ali da je možda HBOR, zbog izloženosti PBZ-a prema Uljaniku, smanjio neke instrumente osiguranja PBZ-a prema Uljanik Grupi.
Podsjetimo, u vrijeme kada je Kermas energija dala pozajmicu Uljaniku za vraćanje tog kredita PBZ-a spominjalo se neslužbeno da je za tu pozajmicu dobila kao kolateral dva Uljanikova broda, ali su Uljanik i Kermas energija takvu špekulaciju tada oštro demantirali. Očito je, dakle, da u priči o Uljaniku ima mnogo sukobljenih interesa koji u javnost puštaju razne poluinformacije i dezinformacije, ali je sve jasnije i kako u tom interesnom bojištu između Vlade i Danka Končara postoji sve manje povjerenja. Pritom, kao što je poznato, Vlada ima veliku skepsu prema predloženom modelu restrukturiranja koji je predložila Uprava Uljanika, pa ga u Bruxelles i nije uputila kao svoj prijedlog putem službene "aplikacije", nego kao radni prijedlog Uprave Uljanika. Na ovome mjestu u igru valja ubaciti i čelnike IDS-a koji laviraju između javne podrške i kritike Vlade i programa restrukturiranja, ne želeći se zamjeriti biračkom tijelu u Istri. Tu se odmah nadovezuje i sporni model nekretninskog biznisa koji će se "otvoriti" jednom kada Uljanik bude morao "odustati" od velikog dijela svoje dragocjene nekretninske imovine u slučaju restrukturiranja ili stečaja.
Vlada se stoga nalazi u veoma teškoj situaciji: morala je riskantnim davanjem državnim jamstava za plaće privatnom Uljaniku pokazati javnosti da je socijalno osjetljiva i da daje Uljaniku šanse za opstanak pronalaskom strateškog partnera, ali je jasno kako više ne vjeruje Danku Končaru da je vjerodostojan partner. Stoga će pokušati pronaći novog strateškog partnera ili barem "prisiliti" Danka Končara da bude konstruktivniji u čitavoj.priči.
Naime, sada je očito da će Uljanik Grupi trebati dodatni novac za nastavak poslovanja do usvajanja programa restrukturiranja (to se očekuje najranije do sredine ili kraja rujna), pa će možda trebati dodatna likvidna injekcija za dobavljače pulskog koncerna. Uz to, u Vladi drže da ovakav program restrukturiranja, i zbog slabog udjela privatnog strateškog partnera, ima male šanse da dobije zeleno svjetlo od EK, pa na ovaj način možda žele dodatno potaknuti Danka Končara da financijski "podeblja" svoju ponudu. Jer, kako sada stvari stoje, ovakav prijedlog programa restrukturiranja ima slabe šanse da prođe kod EK, a Vlada ne želi da se nju prozove i da ona bude odgovorna ako zbog toga Uljanik Grupa bude morala ići u stečaj.
Stoga već sada sve strane rade pretpripreme za "blame game" (prebacivanje krivnje) u kojoj će svi dionici, od Uprave, vlasnika i radnika Uljanika, preko strateškog partnera i Vlade željeti ostaviti dojam da nisu odgovorni za mogući stečaj koji, kako vrijeme prolazi, sve više postaje izgledna opcija za Uljanik Grupu. Naravno, tada ostaje pitanje kako provesti stečaj uz restrukturiranje koji će omogućiti nastavak poslovanja i gradnju naručenih brodova, kako ne bi država platila jamstva, a kako se može saznati, i o tome se već jako ozbiljno razmišlja.