Tokom prošle godine otkrivene su 92 takozvane peračke i fantomske firme za koje je poznato da su glavni pokretači sive ekonomije u Srbiji. Reč je o firmama koje na raznorazne načine pokušavaju da izigraju zakon i „pomognu” preduzećima – koja inače regularno posluju – da utaje porez.
Poreska uprava je zbog toga podnela 1.364 krivične prijave, a iznos izgubljenog prihoda, odnosno utajenog poreza je skoro 15 milijardi dinara. Kako stoji u izveštaju o radu vlade za prošlu godinu, utvrđeni su novootkriveni javni prihodi u ukupnom iznosu od 24,8 milijardi dinara.
Prof. dr Goran Radosavljević, s univerziteta FEFA, ukazuje da, generalno gledano, pomenuti broj peračkih firmi nije veliki budući da u našoj zemlji posluje na stotine hiljada pravnih lica i preduzetnika.
– Istovremeno, čini se i da je dobar pomak ako se uzme u obzir visina izbegnutog poreza od 14,8 milijardi dinara, jer je proteklih godina ta svota bivala i znatno veća – kaže naš sagovornik.
Razloge za opstajanje takvih firmi treba sagledati s dve strane.
– S jedne strane, zakazala je država zato što ne sprovodi zakone i sprovodi kontrolu, ali i zakoni u kojima perači uvek nađu rupu da prevare i državu i poreznike. Pa dok ih ne uhvate – ističe Radosavljević.
Na pitanje koliko se godišnje po ovom osnovu ošteti budžet, odgovara da su procene različite i da idu čak i do 20 odsto BDP-a godišnje, znači toliko se izgubi usled sive ekonomije.
On ističe da nije realno očekivati da se siva ekonomija i postojanje ovih fantomskih firmi anuliraju, jer to nigde u svetu nije uspelo, ali se mora nastojati da im se uđe u trag i prekine utaja.
– Siva ekonomija se i u zemljama Evropske unije iskazuje dvocifrenim brojevima. Neki od načina sprečavanja masovne zloupotrebe i izbegavanja plaćanja poreza jesu bolja koordinacija inspekcijskih službi, ali i efikasniji pravosudni sistem – smatra prof. Radosavljević. Kazne su, ističe, različite – od novčanih do zatvorskih, u zavisnosti od visine utajenog poreza.
Sektori u kojima se porez taji su različiti, od ugostiteljstva do građevinarstva. Generalno, fantomske firme se osnivaju s namerom izbegavanja plaćanja poreza u svakoj oblasti. One se osnivaju kako bi preduzetnicima omogućili nelegalne poslove i utaju, a u našim uslovima ih nije teško ni osnovati. Upućeni u problematiku objašnjavaju da je u početku teško i utvrditi da li je reč o čistoj ili o peračkoj firmi jer se preduzeća osnivaju vrlo brzo i s ulogom ne većim od 100 evra. U Poreskoj upravi podsećaju da je ranije za otvaranje firmi bilo potrebno 5.000 dolara, a sada od 2.000 do 3.000 dinara.
Problem je što od trenutka kada počne da se obavlja delatnost i dok poreznici primete sumnjive nelegalne radnje, takva firma se ugasi i nestane zbog čega se i zove fantomska.
Takođe, problem je i u tome kada je više firmi registrovano na jednoj adresi jer te osobe ili ne postoje ili ih poreznici ne mogu naći. Pritom, ako je firma registrovana na stariju osobu, što se najčešće dešava, država ne može da naplati potraživanje, porez ili nešto drugo, jer ta osoba nema nikakav kapital.
Povodom fantomskih preduzeća poreznici se slažu da je najčešće reč o nelegalnom uvozu, izvozu ili finansijskim transakcijama. Dakle, primera radi, na carini firma pokaže svu urednu dokumentaciju, ali dok stigne na proveru do tržišne inspekcije, oni su već prodali robu i ugasili firmu.
Problem poreznicima prave i udruženja kao posebna vrsta fantomskih firmi. To i nisu firme nego su osnovane po Zakonu o udruženju, znači nisu profitabilne.
Kada poreska uprava uđe u trag ovim preduzećima, fantomima se odmah oduzima PIB i onemogućava rad, a Agencija za privredne registre ne dozvoljava vlasnicima ili vlasniku da promene podatke u registru.
Poreska policija potom od banaka traži podatke o firmama koje su fantomu uplaćivale pare na račun.
Najčešće se na ovaj način pokušava izbeći plaćanje PDV-a, i to neosnovanim korišćenjem prethodnog poreza iz lažnih računa peračkih i fantomskih firmi.
Najjednostavniji način da se porez ne plati jeste da pravno lice prebaci novac na poslovne račune fantoma čiji vlasnik potom podiže keš i vraća novac pravnim licu koje je uplatilo, uz zadržavanje naknade, odnosno provizije.
Primera radi, ako firma ima na računu pet miliona dinara, a hoće da dođe do gotovine, ona pronalazi fantoma koji će joj izdati frakturu na tri miliona za isporuku neke robe. Od toga su dva miliona za robu i milion za PDV. Za uplaćeni novac će se prvo odbiti PDV, a peraču će biti isplaćena provizija od pet ili 10 odsto, kako se već akteri nelegalne transakcije dogovore, za uslugu lažnog fakturisanja.
Posle svega, tužilaštvo je na potezu da kazni perače i fantome, a što su kazne oštrije, veća je verovatnoća da će se procenat sive ekonomije smanjivati.