Poljoprivrednici iz Banatskog Karđorđeva ostali su verni vekovnoj tradiciji gajenja lucerke. Mladi nastavljaju tradiciju, a detelina im donosi pare i budućnost. Svoju detelinu sa četiri lista odavno su pronašli mnogi poljoprivrednici u ovom pograničnom srednjobanatskom selu opštine Žitište. Detelina im zaista donosi sreću, pare i budućnost. Simbol je koji ukrašava grb Banatskog Karađorđeva, naširoko ga je proslavila i svrstala u red značajnijih proizvođača semena ove livadske biljke u evropskim razmerama. Radi se, zapravo, o lucerki pravoj i najrasprostranjenijoj vrsti deteline, koja se u ovom delu Banata zapatila još sredinom prošlog veka.
Poljoprivrednici iz Banatskog Karđorđeva ostali su verni vekovnoj tradiciji gajenja lucerke. Mladi nastavljaju tradiciju, a detelina im donosi pare i budućnost.
Svoju detelinu sa četiri lista odavno su pronašli mnogi poljoprivrednici u ovom pograničnom srednjobanatskom selu opštine Žitište, pišu Večernje novosti.
Detelina im zaista donosi sreću, pare i budućnost. Simbol je koji ukrašava grb Banatskog Karađorđeva, naširoko ga je proslavila i svrstala u red značajnijih proizvođača semena ove livadske biljke u evropskim razmerama.
Radi se, zapravo, o lucerki pravoj i najrasprostranjenijoj vrsti deteline, koja se u ovom delu Banata zapatila još sredinom prošlog veka.
Zanimljivo je da je Karađorđevo nastalo 1920. godine, naseljavanjem ratnih veterana iz Prvog svetskog rata, prvenstveno dobrovoljaca i solunaca, poreklom iz Like, Bosne, Crne Gore i Banije. Niklo je na imanju grofa Čekonića, a sastav zemljišta i mikroklima pokazali su se idealnim za gajenje lucerke.
“Isprva su ljudi bili sumnjičavi i sejali popola do jednog jutra, onako više za svoje potrebe. S vremenom se lucerka odomaćila, pokazala kao odlična stočna hrana, a krenulo se i u proizvodnju njenog semena. To je onda postala tradicija sela”, kazuje starina Dragan Kajtes, i svedoči da se "zlatnih" šezdesetih i sedamdesetih od kosidbe tri jutra lucerke mogao kupiti nov traktor, sve sa priključnim mašinama.
U bivšoj "velikoj Jugoslaviji" B. Karađorđevo uspelo je da ponese titulu najvećeg proizvođača semena lucerke. Proizvodnja se organizovala čak na preko hiljadu hektara. Njome se bavilo nekoliko stotina domaćinstava, a produkcija je dostizala po 50 vagona semena godišnje. Lucerkom iz ovog banatskog sela snabdevali su se poljoprivrednici iz svih bivših republika, a lako je pronalazila put i do brojnih evropskih zemalja.
“Besprekorno organizovana proizvodnja i otkup preko seoske zadruge, raspadom države i događajima koji su nastupili, dovedeni su u pitanje. Skoro da je bilo potpuno uništeno naše interesovanje za lucerku. Ali detelina nam se brzo ponovo posrećila”, objašnjavaju u seoskoj mesnoj zajednici.
Nakon privatizacije, posao zadruge preuzela je "Semenarnakop" iz Petrovaradina. Organizuje proizvodnju na svojih 50 hektara, a okuplja i veliki broj kooperanata. Po rečima tehnologa u firmi Miladina Panića, selekcija je strogo kontrolisana i proizvodi se seme vrhunskog kvaliteta. Ugled koji uživa B. Karađorđevo u ovoj branši najbolja je preporuka za seme koje je ponovo postalo izvozni artikal.
Proizvodnji lucerke okreće se sve više mladih poljoprivrednika iz sela. Nastavljaju tradiciju, a gajenjem lucerke dolaze i do lepe zarade. Iznose da je posao profitabilan, jer je lucerka višegodišnji zasad, koji u jednoj sezoni može da se kosi 4 do 5 puta. Bale sena mogu da se lageruju i čuvaju, kad-tad nađu kupca, a seme je čista zarada.
“Naravno, nije sve tako jednostavno. Lucerka je jako osetljiva i posao se obavlja u specifičnim uslovima. Kako volimo da kažemo, hvatanje lista mora ići za rosom”, kaže Dragan Radaković
“Velike su oscilacije u prinosima i količini prizvedenog semena, što sve zavisi od vremenskih uslova. Ima godina kada nema nikakve zarade i kada smo na gubitku. A onda naiđu otkosi koji donose lepu zaradu i ekstraprofit, kao što je bilo lane”, kaže Radaković, koji se nada obnovi stočnog fonda u Srbiji, što bi bio pravi podsticaj za proizvodnju lucerke.