Poljoprivreda - Hrvatska

Imamo dovoljno tune i šarana, ali nedostaje pastrva pa ih pola uvozimo

Rečeno je to na jučerašnjoj 15. Međunarodnoj konferenciji o akvakulturi na kojoj je bilo riječi o onome što je učinjeno do sada ali i problemima s kojima se suočavaju.

Uvoz nekvalitetne ribe

“Akvakultura je jedan od perspektivnih gospodarskih sektora u Hrvatskoj koja ima značajan izvoz, ali treba svakako istaknuti i da su taj sektor pratile i snažne investicije. Ulagalo se najviše u nove tehnologije, inovacije i prehrambene kapacitete tako da smo u zadnjih deset godina uspjeli proizvodnju tune stabilizirati na oko 3000 tona godišnje. Inače, se naša tuna kompletno izvozi na japansko tržište. Što se tiče komarče i lubina, i više smo nego udvostručili proizvodnju tako da možemo reći da u marikulturi proizvodimo godišnje oko 23.000 tona, uz primarni izvoz komarče i lubina na tržišta Italije, Slovenije, Austrije i Njemačke”, rekao je potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

Govoreći na konferenciji Kovačević je iznio i podatke o slatkovodnoj akvakulturi napominjući kako je najzastupljenija proizvodnja šarana, koji je u ukupnoj proizvodnji zastupljen s više od 60 posto, i pastrva s oko 12 posto ukupne proizvodnje. Kada je riječ o proizvodnji šarana Hrvatska dovoljno proizvodi te vrste ribe, ali zato kada je riječ o pastrvi domaća proizvodnja pokriva oko 50 posto domaćih potreba tako da oko 500 tona godišnje te ribe uvozimo. I proizvodnja slatkovodne ribe se stabilizirala i ona se kreće do oko 4000 tona godišnje.

Ti rezultati su doprinijeli tome da sektor proizvodnje ribe u Hrvatskoj bilježi dobre izvozne rezultate pa samo tako u tom segmentu i dalje pozitivni. Naime, Hrvatska godišnje izvozi ribe u vrijednosti oko 300 milijuna eura, a uvozimo oko 296 milijuna eura.

“Ipak, moramo napomenuti kako unatoč svim tim rezultatima i pokazateljima imamo i niz problema koje moramo što prije riješiti. Te probleme trebamo gledati u kontekstu klimatskih promjena, zelene tranzicije, povećanih standarda za dobrobit životinja ali i poskupljenja hrane za ribe, sve više cijene rada, ali i konkurencije koja ne spava i koja je sve veća”, rekao je Kovačević.

Pojasnio je i kako je prošla godina za Hrvatsku bila problematična radi poremećaja tržišta tune na japanskom tržištu tako da su odlučili testirali američko tržište gdje se pokušava pronaći alternativa. Međutim, i tu je puno problema koji su dodatno usloženi nakon što su SAD uvele uvozne carine koje pogađaju i Hrvatsku.

Predsjednik grupacije mari akvakulture unutar sektora ribarstva HGK Ivan Leko kaže kako poslije značajnog rasta, od kada je Hrvatska ušla u EU, posljednji podaci ukazuju na stagnaciju u proizvodnji te da je situacija zapravo prilično složena i izazovna.

“Mari akvakultura je proizvodnja s iznimno dugim proizvodnim ciklusom od 18 mjeseci pa do četiri godine, ovisnosno o vrsti ribe. Od početka agresije na Ukrajinu inflatorni pritisak je utjecao na rast cijena sirovine, riblje hrane i energenata, a u posljednje dvije godine taj pritisak utječe na rast cijena rada, usluga i drugih indirektnih troškova. Imamo i problem rasta temperature mora, pojave invazivnih vrsta u moru ali i učestalosti i jačini vremenskih prilika. Sve to dovodi do rasta rizika proizvodnje i gubitaka”, rekao je Leko.

Zbog svega toga ističe kako je neophodna direktna i pravovremena pomoć države bez koje će doći do pada proizvodnje ali i pada broja radnih mjesta u toj oblasti. Smatra i kako je u svemu tome neophodna suradnja ministarstava poljoprivrede, gospodarstva i rada jer se jedino tako može doći do pravih rezultata.

I Ksenija Vukman, predsjednica grupacije slatkovodnog ribarstva HGK, kaže kako se u svakodnevnom radu suočavaju s nizom problema. Kaže kako u Hrvatskoj imamo oko 12.500 hektara ribnjaka šarama o oko 40.000 kvadrata pasrtvskih ribnjaka te da smo tijekom prošle godine zabilježili povećanje proizvodnje za oko 15 posto u odnosu na 2023. godinu kao i da su osnovni razlog tome ulaganja u materijalnu imovinu, nove inovativne metode proizvodnje kao i optimizacija proizvodnje.

“Imamo problem nedovoljne količine vode radi promjena hidroloških prilika, šteta od ribojednih ptica kojima ne upravljaju ni Hrvatska ni EU. Tu su i povećani troškovi proizvodnje, energenata, hrane za ribe, imamo i gubitke prihoda od lova, ali i pad cijene šarana na tržištu. Uz sve to javlja se i problem uvoza ribe lošije kvalitete iz BiH i Italije radi niže cijene”, rekla je Vukman.

Sredstava ima

Državni tajnik u ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Ivan Matijević smatra kako je akvakultura u Hrvatskoj perspektivna gospodarska proizvodnja.

“Samo prošle godine kroz državne potpore je u akvakulturu uloženo 4,8 milijuna eura s tim da za razdoblje od 2021. do 2027. godine imamo na raspolaganju 382 milijuna eura. Od tih sredstava 62 milijuna eura su osigurana za održive aktivnosti tako da hrvatska akvakultura iz godine u godinu raste što pokazuju i rezultati. Vidi se to i pokazateljima prema kojim je u posljednjih deset godina u Hrvatskoj zabilježeno povećanje proizvodnje za 111 posto u proizvodnji i 180 posto u vrijednosti tih istih proizvoda”, rekao je Matijević.