Poljoprivreda - Bosna i Hercegovina

Loša godina za čelinačke voćare: Sav rod ode u rakiju

Čelinčanin Tomislav Pejaković, penzionisani šumarski inženjer, jedan je od najpoznatijih voćara u dolini Vrbanje, a uzgojem voća bavi se više od 35 godina.

Voćnjak je podigao na Opsječkom, u saradnji sa čelinačkom Zemljoradničkom zadrugom, a otkup kompletnog roda prije posljednjeg rata garantovala mu je Fabrika za preradu voća Prijedorčanka, kojoj je godišnje isporučivao između 20 i 30 tona voća.

Plasman voća

- Pamtim godine kada je rod, a i kvalitet voća u mom voćnjaku bio izuzetan. Međutim, godine su učinile svoje, voćnjak je dotrajao, pa ga sada popunjavam sa mlađim sadnicama. Planirao sam da kompletan voćnjak obnovim, ali je to nemoguće uraditi bez povoljnih kredita, subvencija i čvrstih garancija da će rod biti otkupljen po razumnoj cijeni, kaže Pejaković.

Plasman voća je, veli Pejaković, problem, koji visi nad glavom svih voćara u čelinačkom kraju.

- Nema organizovanog otkupa i to je ono što deprimira voćare. Ljudi iz jedne firme su mi nedavno poručili da im dovezem moje voće, a oni će vidjeti kada će mi i koliko platiti. U ovom dijelu BiH postoje idealni uslovi za proizvodnju kvalitetnog voća, ali značajnijih pomaka u voćarstvu još nema. Da je sve kako bi trebalo da bude, voćarstvo bi bilo razvojna šansa Čelinca i od njega bi mogle živjeti brojne porodice, smatra Pejaković.

On ističe da je većina čelinačkih voćara primorana da voće koristi samo za proizvodnju rakije.

Otele kiše

- Rod voća je ove godine znatno manji od očekivanog. Kiše su otele mnogo voća. Ono što je ostalo iskoristiću za rakiju, koju svi u Čelincu, po meni, zovu tomovača. Moja rakija je specifična i, bez obzira na sve, ipak se proda. U našem kraju se kaže da cura ne može ostati neudata, a ni rakija nepopijena, priča Pejaković.

On se žali da voćari u čelinačkom kraju nemaju ni adekvatno podršku stručnjaka, ističući kako ni sam ne zna šta rade agronomi, koji su zaposleni u čelinačkoj opštinskoj upravi.