Manje subvencije, manja produktivnost

Bez autora
May 07 2013

Repromaterijal za setvu je poskupeo za trećinu, kažu zemljoradnici. Istovremeno, u Zapadnoj Evropi, cene mineralnih đubriva, semena i goriva uglavnom miruju. Farmeri na Zapadu već više od pola veka dobijaju pomoć iz kase u Briselu. Pre nego što zaoru, tačno znaju koliko će najesen zaraditi. Vreme nije išlo na ruku ratarima. Najpre kiša, pa vreline. Leto iščekuju sa zebnjom. Negoduju, ali ipak rade. Ali, baš kao i fudbaleri, o evroligi mogu samo da sanjaju. Zemljoradnici u Srbiji dobijaju godišnje oko sto evra po hektaru iz državne kase, oni u Evropskoj uniji skoro četiri puta više. I produktivnost nam nije jača strana. U biljnoj proizvodnji manja je tri puta, u stočarskoj šest puta. Zemlju obogaćujemo hemijskim đubrivima, a stajnjaka nema jer su prazne staje i obori.

Manje subvencije, manja produktivnostZemljoradnici u Srbiji dobijaju oko sto evra po hektaru od države, oni u Evropskoj uniji skoro četiri puta više. Produktivnost u biljnoj proizvodnji manja je tri puta, a u stočarskoj šest puta. Zemlju obogaćujemo hemijskim đubrivima, a stajnjaka nema.

Repromaterijal za setvu je poskupeo za trećinu, kažu zemljoradnici. Istovremeno, u Zapadnoj Evropi, cene mineralnih đubriva, semena i goriva uglavnom miruju. Farmeri na Zapadu već više od pola veka dobijaju pomoć iz kase u Briselu. Pre nego što zaoru, tačno znaju koliko će najesen zaraditi.

Vreme nije išlo na ruku ratarima. Najpre kiša, pa vreline. Leto iščekuju sa zebnjom. Negoduju, ali ipak rade. Ali, baš kao i fudbaleri, o evroligi mogu samo da sanjaju.

"Umemo mi da radimo kao taj farmer iz Nemačke, Engleske, sve mi to umemo. Nama su ograničavajuće okolnosti, nemamo dovoljno đubriva, nemamo para da uložimo po hektaru, mehanizacija je stara dvadeset i više godina. Oni dobijaju veće subvencije, znaju cene, kod njih se zna cena, on sada seje kukuruz, zna da će taj kukuruz najesen vredeti sto, dvesta evra po toni. Kod nas se to nikad ne zna, koja će biti cena", kaže Dejan Nikolić iz sela Krnješevci.

Zemljoradnici u Srbiji dobijaju godišnje oko sto evra po hektaru iz državne kase, oni u Evropskoj uniji skoro četiri puta više. I produktivnost nam nije jača strana. U biljnoj proizvodnji manja je tri puta, u stočarskoj šest puta. Zemlju obogaćujemo hemijskim đubrivima, a stajnjaka nema jer su prazne staje i obori.

"Imali smo tov junadi, nešto ovaca, bilo je stajnjaka. Sada toga nema, ide sve kroz hemiju. Nema prinosa bez stajnjaka", kaže Petar Petronijević iz Jakova.

S jeseni i u proleće farmeri u Nemačkoj, Francuskoj, Holandiji, Austriji isteruju stajnjak, organsko đubrivo, na njive. Zaoravaju ga i dodaju mineralno đubrivo.

Naši farmeri godišnje utroše u proseku 200 kilograma mineralnog đubriva po hektaru, a farmeri u Evropskoj uniji četiri puta više. Zato je prosečan prinos kod nas oko pet tona kukuruza po hektaru, u Evropskoj uniji više od sedam.

Prinos pšenice u Srbiji je oko 3,5 tona, u Mađarskoj oko pet, u Francuskoj osam tona po hektaru.

"S obzirom da su finansijski bolje podržani iz budžeta Evropske unije, farmeri iz Evrope su mnogo bolje podržani i od poslovnog bankarstva koje za poljoprivredu obezbeđuje kredite sa kamatom jedan, dva odsto" kaže Milan Prostran iz Privredne komore Srbije.

Kada nema para nama ni veće i jeftinije proizvodnje hrane. Pitanje konkurentnostii i produktivnosti može da se popravi ako se, između ostalog, obezbedi novac za subvencije kako predviđa nedavno usvojen zakon. U protivnom, zemljoradnici u Srbiji biće u mnogo većim problemima kada se uskoro ukine carinska zaštita za hranu iz Unije.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik