U našoj zemlji se, kako su pedantno izračunali stručnjaci Privredne komore Srbije, godišnje proizvede cveća i ukrasnog rastinja u vrednosti 20 miliona evra. Na ovim poslovima radi oko 500 stalno zaposlenih i oko 5.000 sezonskih radnika. Stručnjaci, međutim, ističu kako bi, pre svega zbog odličnih geografskih i klimatskih uslova, proizvodnja mogla da bude mnogo veća, i da bi u cvećarstvu moglo da bude angažovano daleko više radnika. Cvećari iz Srbije su, kaže statistika, prošle godine na otvorenom polju proizveli 8.000.000 sadnica. U plastenicima je proizvedeno još 500.000 sadnica, dok su se ukrasne biljke, sadnice živice, ruža i četinara, u rasadnicima gajile na oko 600 hektara.
U našoj zemlji se, kako su pedantno izračunali stručnjaci Privredne komore Srbije, godišnje proizvede cveća i ukrasnog rastinja u vrednosti 20 miliona evra. Na ovim poslovima radi oko 500 stalno zaposlenih i oko 5.000 sezonskih radnika. Stručnjaci, međutim, ističu kako bi, pre svega zbog odličnih geografskih i klimatskih uslova, proizvodnja mogla da bude mnogo veća, i da bi u cvećarstvu moglo da bude angažovano daleko više radnika.
Cvećari iz Srbije su, kaže statistika, prošle godine na otvorenom polju proizveli 8.000.000 sadnica. U plastenicima je proizvedeno još 500.000 sadnica, dok su se ukrasne biljke, sadnice živice, ruža i četinara, u rasadnicima gajile na oko 600 hektara.
- Srbija ima geografske i klimatske uslove za proizvodnju cveća kao i Francuska - navodi docent dr Emina Mladenović sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, stručnjak upravo za gajenje cveća.
- Raduje što iz godine u godinu sve više ljudi ulazi u ovaj posao, ali, i dalje je uvoz cveća daleko veći od izvoza iz Srbije, iako bi moglo, i moralo da bude drugačije.
Srbija, prema rečima Mladenovićeve, najviše cveća uvozi upravo iz Francuske, a takođe i iz Holandije, Mađarske, Italije... Uvozi se rezano cveće, a takođe i rasad jednogodišnjeg i višegodišnjeg cveća, kao i saksijske biljke.
- Takva situacija bi mogla lako da se promeni jer samo sa našeg fakulteta “izlazi” dovoljan broj mladih ljudi sa dovoljno znanja da se bave ovim, istina, prilično zahtevnim poslom - navodi Mladenovićeva.
- Posao bi, međutim, trebalo da bude isplativ jer jedna ruža košta mnogo više od salate ili krastavaca, a gajenje nije ništa skuplje.
U Lipolistu, selu koje je već decenijama centar uzgoja cveća a pre svega ruža u Srbiji, međutim, objašnjavaju da bi i u proizvodnji cveća moglo mnogo toga da se unapredi.
- U našem selu se godišnje proizvede oko milion sadnica ruža godišnje od kojih se čak 700.000 plasira u izvoz - objašnjava Milan Marinković, predsednik Udruženja proizvođača cveća “Ruže Lipolista” koje okuplja tridesetak proizvođača, i jedino je ove vrste u Srbiji.
- Opredelili smo se za rad sa sadnicama cveća, koje prodajemo za oko evro po komadu, dok ih u Rusiju, u “rinfuzi” plasiramo za oko pola evra. Po hektaru gajimo oko 100.000 sadnica, a ulaganje po hektaru, u ovoj dvogodišnjoj proizvodnji dostiže i 20.000 evra. Posao nije lak, ima mnogo ručnog rada, i potrebno je bar dve i po godine da se čeka na povratak ulaganja. Pokušali smo, više puta, da tražimo posebnu podršku od države, ali, to je izostalo.
Marinković, takođe, navodi kako su se, do 2000. godine, u Srbiji daleko više gajile i ruže za plasman u cvećare, odnosno, rezano cveće. Sada je ta praksa, kako kaže, bukvalno ugašena, jer je konkurencija iz uvoza bila suviše oštra.
Od hobija do zanimanja
Proizvodnjom cveća, porodično, bavi se i porodica Loc iz Budisave, mesta nedaleko od Novog Sada. Kako objašnjava Violeta Loc, sa poslom su suprug i ona počeli iz hobija, a sada imaju plastenik od 500 kvadratnih metara, u kojem godišnje proizvedu i više od 60.000 raznih sadnica cveća.
- Solidno radimo, ali, mora se znati da cveće traži angažovanje od 24 časa dnevno, svih 365 dana u godini - ističe naša sagovornica.
- U poslu nam pomažu i kćerke, istina, ne tako mnogo jer imaju obaveza na fakultetu. Sama proizvodnja nije jeftina, jer sve, od semena pa do supstrata i sredstava za zaštitu, stiže iz uvoza.