Premije u poljoprivredi su važne, ali nije sve u parama

Bez autora
Nov 28 2022

Nikada veći agrarni budžet pozdravljaju i poljoprivrednici i stručnjaci.

Kažu da je novac za subvencije i investicije najvažniji, ali da to nije dovoljno da bi uz izmenu nekih pravila u proizvodnji i organizaciji sistema, korist i za poljoprivrednike i za potrošače bila mnogostruko veća.

Para nikad dosta, ali nije sve u parama. Stručnjaci i proizvođači kabinetu u Nemanjinoj 11 predlažu mere za koje kažu da ništa ne koštaju a mnogo vrede.

"Oko 840 miliona litara mleka premiramo, kad vidite kolika je premija za mleko, koliko novca dajete, a u stvari nemate efekta jer se isplata novca radi preko mlekara, a ne direktno prema proizvođačima - tako da da moramo da izvršimo neke izmene", kaže prof dr. Zoran Rajić sa Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu.

To što se mlekari ne isplati da više od mleka plati gorivo, kako bi cisterna stigla do udaljenog poljoprivrednika sa samo nekoliko krava, ne bi bio problem za seljaka kada bi mu se omogućilo da u svom dvorištu, sirovinu praradi u sir, i da ga tu i proda.

"Unapređenje i promovisanje prerade na samim gazdinstvima kroz omogućavanje fleksibilnosti prerade poljoprivrednim gazdinstvima i prodaja kroz takozvane kratke tržišne lance, kroz ruralni turizam, na lokalnim tržnicama, svakako značajno može doprineti i preradi i profitabilnosti poljoprivredne proizvodnje", rekao je dr Vlado Kovačević sa Instituta za ekonomiku poljoprivrede.

Pored izmene i dopune pravilnika o proizvodnji hrane na poljoprivrednim gazdinstvima, traži se i bolje rešenje za podsticaj i uređenje zadruga.

"Govorimo o pravim zadrugama, zadrugama koje posluju po međunarodnim zadružnim principima, ne govorimo nikako o iskrivljenoj zadružnoj praksi koja je nažalost još uvek prisutna u našim uslovima", kaže prof. dr Žaklina Stojanović, dekan Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Zakup državnog zemljišta, najžešći je megdan na kome poljoprivrednici ukrštavaju interesna koplja. Zbog stajnjaka kojim njivama vraćaju plodnost, stočari imaju pravo prečeg zakupa u odnosu na ratare. Ali na to mogu da računaju Vojvođani, u centralnoj i južnoj Srbiji gotovo da nema državnih oranica.

"Imamo mnoge farme koje nisu ni saksiju zemlje imale a bave se uzgojem, što je njihovo pravo. Imaju 100 ili 200 grla i tu nastaje veliki problem - moraju ići na tržište za kupovinu osnovnih sirovina", kaže Čedo Keco iz Udruženja poljoprivrednika Agroprofit.

Stočari priznaju da je problem i u tome što mnogi od njih dobijeno državno zemljište daju u podzakup ratarima, pa nečasnom zaradom obaraju cenu mesa pravim proizvođačima. Traže pojačane inspekcije.

Para nikada dosta. Ali bez znanja nema imanja i zato stručnjaci pozivaju državu da zadrži i koristi naučne institute, da se uradi analiza, da se vidi gde fali a gde možda ima i viška, jer bure koje curi nikada ne može do kraja da se napuni.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik