U Ratkovu je održan skup proizvođača maline na kojem se okupilo više od dve stotine poljoprivrednika iz cele Vojvodine. Razgovarano je o sadnom materijalu, zaštiti, kvalitetu. Za Ratkovo i okolinu malina je, kažu proizvođači, postala crveno zlato. Prošle godine u ovom selu otkupljeno je oko 3.000 tona. Zasadi se svakodnevno povećavaju, a proizvodnja je postala porodični posao od kojeg može dobro da se živi. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da nekontrolisan promet sadnog materijala može dovesti do ozbiljne ekspanzije zaraznih bolesti. Profesor Nebojša Momirović kaže da država nema nikakvog upliva u promet sadnog materijala i da su sve to privatni pokušaji da se oformi zasad i pokrene biznis. Ipak, i tu su uočeni dobri proizvodni rezultati.
U Ratkovu je održan skup proizvođača maline na kojem se okupilo više od dve stotine poljoprivrednika iz cele Vojvodine. Razgovarano je o sadnom materijalu, zaštiti, kvalitetu.
Za Ratkovo i okolinu malina je, kažu proizvođači, postala crveno zlato. Prošle godine u ovom selu otkupljeno je oko 3.000 tona.
Zasadi se svakodnevno povećavaju, a proizvodnja je postala porodični posao od kojeg može dobro da se živi.
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da nekontrolisan promet sadnog materijala može dovesti do ozbiljne ekspanzije zaraznih bolesti.
Profesor Nebojša Momirović kaže da država nema nikakvog upliva u promet sadnog materijala i da su sve to privatni pokušaji da se oformi zasad i pokrene biznis. Ipak, i tu su uočeni dobri proizvodni rezultati.
"Kada smo kod takvih proizvođača doneli samo deo moderne tehnologije ispostavilo se da i na taj način od proizvodnje maline može solidno da se živi. Ja verujem da će iz takvih pokušaja da se rodi ozbiljna komercijalna proizvodnja. U prvom redu, integralna proizvodnja, sa smanjenom upotrebom hemijskih sredstava i sa velikim udelom biološke zaštite, kada je reč o suzbijanju bolesti i štetočina. Na žalost, ne ide nam u prilog činjenica da sa prometom sadnog materijala koji se vadi iz komercijalnih zasada imamo puno raka korena, puno viroze, imamo verticiliju, najrazličitije bolesti koje sprečavaju rekordnu proizvodnju", objašnjava dr Nebojša Momirović, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu.
Sada svi žele malinu, ali sadnica nema. Ima li rešenja?
"Takvog materijala nema dovoljno, ali već i sami proizvođači posle spoznaju da postoje bolje metode za proizvodnju, korišćenjem korisnih mikroorganizama", dodaje dr Momirović.
Alksandar Tijanić, najveći proizvođač iz Ratkova, kaže da na malini nije bilo gubitaka.
"Imamo dosta dobra iskustva sa polanom. Ima dosta novih sorti, ali nisu možda prilagođene našem podneblju, ovo je provereno. To je sorta koja daje najveći prinos do sada, koja ima dobar sadržaj šećera i mislimo da treba nju raditi i dalje, a ne ulagati u nove", ističe Tijanić.
Porodica Alaksandra Bračera iz Sombora se bavi proizvodnjom obuće, a njegove supruge Sare ratarstvom u Orlovatu. Mladi bračni par je odlučio da se okuša i u malinarstvu.
"Malo smo gledali na televiziji, malo na internetu i videli smo da je interesovanje za malinu dosta veliko i da ima računice. Posadili smo nekoliko hektara, pa ćemo videti", kaže Aleksandar Bračer.
"Svaki biznis koji ljudi misle da je preko noći, traje 20 godina. Tako i ovo. Onaj ko se bude bavio ozbiljno, ja sam siguran da od toga može da se živi. Sa nekakvih pola hektara u trećoj godini iskreno sam zadovoljan", kaže Božidar Cmiljanić, proizvođač iz Sivca.
"Krenuli smo sa oko hektara zasada, što prve, što druge godine. Išlo je ručno branje sa radnicima. Malo smo se pomučili oko radnika, kao i većina, ide za sada dobro. Malo je problem radna snaga i dnevnica i učinak radnika", navodi proizvođač Marko Mijić.
Ratkovčanin Goran Škeljić je nedostatak berača rešio kupovinom kombajna za maline i kaže da je prezadovoljan.
"Kvalitet branja je dosta dobar, s obzirom na to da je bila kiša. Brali smo oko hektar dnevno, što planiram da dići i na noćno branje, s obzirom na to da mašina ima i led rasvetu. Mislim da je budućnost u tome", kaže Škeljić.
U Ratkovu su u toku pripreme za izgradnju moderne hladnjače, kako bi udruženi proizvođači bili konkurencija velikim otkupljivačima. To bi omogućilo stabilniju cenu tokom sezone, ali i sklapanje izvoznih ugovora, jer evropsko i rusko tržište mogu da otkupe svu malinu proizvedenu u Vojvodini.