Nekad najraširenija i vrlo cijenjena voćka Mediterana - smokva, stoljećima je othranjivala težačke obitelji. Niz je godina zapostavljana na ovim prostorima, tako da je prijetila opasnost od njezina potpunog nestajanja. Stara kao i čovječanstvo, odolijeva još uvijek, ali domaće je sve manje. Područje od Šibenika do Trogira nekad je bilo najveći proizvođač smokava, i svježih i suhih. 80-ih godina prošlog stoljeća Dalmacija je proizvodila i do 2 tisuće tona suhih smokava, a najveći otkupljivač bila je PZ Marina koja je, ovisno o godini, otkupljivala i do 400 tona. Nažalost stabla smokava danas su uglavnom devastirana, pa je branja i sušenja, ali i otkupa sve manje.
Nekad najraširenija i vrlo cijenjena voćka Mediterana - smokva, stoljećima je othranjivala težačke obitelji. Niz je godina zapostavljana na ovim prostorima, tako da je prijetila opasnost od njezina potpunog nestajanja. Stara kao i čovječanstvo, odolijeva još uvijek, ali domaće je sve manje.
Područje od Šibenika do Trogira nekad je bilo najveći proizvođač smokava, i svježih i suhih. 80-ih godina prošlog stoljeća Dalmacija je proizvodila i do 2 tisuće tona suhih smokava, a najveći otkupljivač bila je PZ Marina koja je, ovisno o godini, otkupljivala i do 400 tona. Nažalost stabla smokava danas su uglavnom devastirana, pa je branja i sušenja, ali i otkupa sve manje.
Smokve kod nas proizvode uglavnom obiteljska gospodarstva bez većih kapaciteta za preradu. Smokovika je sve manje, jer sve je manje onih koji ih obrađuju i sve su stariji, pa uvozna pokriva domaće potrebe.
I svježa i suha smokva u slobodnoj prodaji postiže dobru cijenu, i do 50 kn po kg. Čak i na otkupu konzumna dostigne cijenu od 20 kn, ali je za otkup nema dovoljno. Dalmatinska se smokva nekad prodavala diljem bivše države, najviše u Sloveniji, a danas nema dovoljno ni za Hrvatsku.
Dobra cijena jamči isplativost, no interesa za obnovu starih stabala ili sadnju novih nažalost među mladim ljudima baš i nema.