Proletos je setva krompira u Srbiji pošla po dobru, uz dovoljno padavina i izuzetno zametanje, pa se posle tri nerodne godine, 2012. i 2013. bile su sušne a prošla kišna, naslućivao rekordan rod. Ali, suša je opet došla po svoje i pod dejstvom visokih temperatura koje su se održale čitavog minulog leta prinos na mnogim poljima umanjen je od 30 do čak 80 odsto.– To znači da, ako je prosečan prinos u Srbiji 18 tona, ovogodišnji rod ne prelazi 13 tona po hektaru – kaže Ratko Vukićević, predsednik UO udruženja „Plodovi Srbije“ i vlasnik preduzeća „Agromobil“ iz Guče. Postoje i dobri izuzeci, jer su čak i u brdsko-planinskom području zabeleženi prinosi od 30 tona, ali ti domaćini su dobro izabrali parcele i još bolje pripremili zemljište.– Letošnji talas vrućina doneo je, nažalost, i najezdu krompirovog moljca koji se namnožio u čačanskom kraju i u Banatu, oko Vršca. Ta štetočina karakteristična je za mediteransko područje a sad se, evo, raširila i u našim brdima. I, ako se ništa ne preduzme, u slučaju sledeće žege pričiniće još veću štetu i zahvatiti nove njive.
Proletos je setva krompira u Srbiji pošla po dobru, uz dovoljno padavina i izuzetno zametanje, pa se posle tri nerodne godine, 2012. i 2013. bile su sušne a prošla kišna, naslućivao rekordan rod. Ali, suša je opet došla po svoje i pod dejstvom visokih temperatura koje su se održale čitavog minulog leta prinos na mnogim poljima umanjen je od 30 do čak 80 odsto.– To znači da, ako je prosečan prinos u Srbiji 18 tona, ovogodišnji rod ne prelazi 13 tona po hektaru – kaže za „Politiku“ Ratko Vukićević, predsednik UO udruženja „Plodovi Srbije“ i vlasnik preduzeća „Agromobil“ iz Guče.
Postoje i dobri izuzeci, jer su čak i u brdsko-planinskom području zabeleženi prinosi od 30 tona, ali ti domaćini su dobro izabrali parcele i još bolje pripremili zemljište.– Letošnji talas vrućina doneo je, nažalost, i najezdu krompirovog moljca koji se namnožio u čačanskom kraju i u Banatu, oko Vršca. Ta štetočina karakteristična je za mediteransko područje a sad se, evo, raširila i u našim brdima. I, ako se ništa ne preduzme, u slučaju sledeće žege pričiniće još veću štetu i zahvatiti nove njive. Tu se radi i o neverovatnom propustu, od stručnih službi na terenu do Uprave za zaštitu bilja, i tražićemo da se za sledeću sezonu prati razmnožavanje moljca, žičnjaka i drugih štetočina, i na vreme objave uputstva kako ih suzbiti. Kažu, u Srbiji nema licenciranih preparata? Pa, koristićemo one koji se primenjuju u EU, to je bar jednostavno.
Naša krompirišta su, kako-tako, ipak preživela veliku sušu.– U Srbiji je bilo zasejano oko 50.000 hektara i ukupan rod od 600.000 tona nije dovoljan za domaće potrebe. Zato će, radi industrijske prerade, biti uvezeno od 50.000 do 100.000 tona. Kod nas u maloprodaji, kilogram se nudi počev od 39 dinara pa naviše, ali je kvalitet uglavnom loš.
U zemljama Evropske unije, prošle godine, krompir je prodavan po bagatelnim cenama, dva centa za kilogram industrijskog, od četiri do šest centi za jelo.– Ove godine, međutim, krompir je skup i u Evropi, što je takođe posledica suše i nepovoljnih vremenskih uslova. Trenutno se prodaje za 20 do 24 centa po kilogramu, utovareno kod proizvođača, što je izuzetno visoka cena. Ni tamo ništa nije zagarantovano, pa će vrednost krompira najbolje klase do proleća sigurno da raste, i u EU i kod nas. Tako će biti sve do februara, kad na evropske pijace stiže rani krompir iz Alžira, Egipta, Izraela i Irana – objašnjava Vukićević.
On dodaje da je u magacine „Agromobila“ primljeno 1.800 tona ovogodišnjeg roda, tj. sva proizvodnja ugovorena sa 60 velikih proizvođača, kooperanata iz zapadne Srbije. Ratarima koji imaju dobre površine u brdskim krajevima, ovo preduzeće daje seme, zaštitna sredstva i đubrivo za proizvodnju semenskog krompira, po ugledu na kooperative koje postoje u Holandiji, vodećoj sili u svetu u gajenju ovog povrća.
– I tamo je velika borba. Holandski farmer svake godine mora sam da ide u banku po zajam, a svakog leta bar tri odsto proizvođača bankrotira. Mora mnogo da se radi, stalno dolaze nove mašine i povećavaju se prinosi: pre četvrt veka kad sam prvi put bio u Holandiji vodili su me kod farmera koji je bio rekorder sa 600 tona godišnje, a ove godine najbolji je proizveo čak 3.600 tona. Njihovi seljaci rade u strašnoj konkurenciji i uvek iznova ulažu, i to mnogo novca, pa zbog toga imamo podatak u koji malo ko veruje, iako je tačan: kad je normalna godina, proizvođači u Srbiji imaju veću čistu zaradu po hektaru od kolega iz Holandije. Ali, zna se da je u prednosti, dugoročno gledano, onaj ko više ulaže u svoja polja – veli Ratko Vukićević.