Izazovi očuvanja kvaliteta ploda borovnice od berbe do krajnjeg potrošača sve su rigorozniji.
Veliki problem u prethodnim godinama za naše proizvođače i izvoznike ovog voća bio je taj što se za jedini kriterijum kvaliteta ovog voća uzimala krupnoća ploda, kaže za „Politiku” dr Aleksandar Leposavić, predsednik Naučnog voćarskog društva Srbije.
Prema njegovim rečima, zanemaruje se sastav, organoleptičke karakteristike i sve druge osobenosti zbog kojih se borovnica u svetu sve više koristi.
‒ Treba reći da je krupnoća plodova, kao kriterijum, nametnuta od prodavaca đubriva i biostimulativnih sredstava. Kako je vreme prolazilo oni su zahtevali sve veću i veću kalibražu. Tako je poslednjih godina krupnoća 16 plus (prečnik borovnice) postala standard za otkup ‒ objašnjava naš sagovornik. Kako kaže, proizvođači su da bi postigli ove zadate kriterijume sprovodili rigoroznu rezidbu u zasadima, kao i pojačanu ishranu, i zbog toga trpeli veće troškove proizvodnje.
Međutim, naš sagovornik naglašava da poslednjih godina povećani troškovi nisu kompenzovani većom dobiti, pa su borovničari počeli da menjaju praksu, ali i da povećavaju prodaju na lokalnom tržištu na kome su ostvarivali veću cenu nego u otkupu. Značajan broj njih započeo je i preradu plodova u sokove, džemove i alkoholna pića, a sve je pratila i odgovarajuća promotivna kampanja, pa je i prodaja rasla.
Plodovi borovnice u uslovima u Srbiji sazrevaju, u zavisnosti od godine, od prve polovine juna do sredine avgusta, a u višim predelima do početka septembra. Vreme sazrevanja u zavisnosti je od genetskih osobina sorte, geografske širine, nadmorske visine, ekspozicije terena, klimatskih karakteristika, primenjene agrotehnike, a posebno od navodnjavanja, stanja zasada i drugog.U zavisnosti od vrste sadnog materijala, prvi značajniji prinosi ploda visokožbunastih sorti borovnice koje se gaje kod nas mogu se očekivati u trećoj i četvrtoj godini gajenja. Puna rodnost, u zavisnosti od sorte, stanja zasada i klimatskih činilaca postiže se od šeste do desete godine.
‒ Konkrencija u svetu je sve veća. Stvaraoci i prodavci novih sorti sve agresivnije insistiraju na promeni dosadašnjeg sortimenta. Često se na skupovima mogu čuti izjave: „Sve što znate – zaboravite, sve što imate ‒ vadite.” Ali moj savet je da se dobro prouče agroekološki činioci sredine, a nove sorte opreznije uvode u odnosu na našu dosadašnju praksu. Treba se konsultovati sa stručnjacima, a ne sa zastupnicima i promoterima rasadnika i trgovaca iz Evrope i sveta ‒ upozorava Leposavić.
Kvalitet ploda borovnice zavisi pre svega od sorte, životne sredine i tehnike gajenja, a svaka od njih sadrži veliki broj podčinilaca koji zajedno određuju uspeh i finansijsku korist. Kako kaže, mnoge sorte (ne samo kod borovnice) preporučuju se za gajenje našim proizvođačima bez ikakvog znanja o njihovoj prilagođenosti za konkretne uslove određenog područja ili lokaliteta u našoj zemlji.
Leposavić napominje da je ovo posebno značajno zbog toga što najveći deo naše borovnice bude reeksportovan iz Holandije. Zbog toga sortne predispozicije imaju ogroman značaj na kvalitet i očuvanje voća tokom transporta do krajnje destinacije. Imajući u vidu potrebu za novim tržištima (Kina, potencijalno Indija), koja podrazumevaju duži transport, životni vek ploda će, umesto 12 do 15 dana, biti potrebno produžiti. Postoje mišljenja čak i na 30, pa i 40, dok ne stignu do potrošača. To će, kaže, iziskivati održavanje u strožije kontrolisanim uslovima.
Leposavić ističe i da je u praksi veoma prisutno preterivanje u primeni mineralnih hraniva. Ovo, pored uticaja na pogoršanje kvaliteta ploda, i te kako utiče i na finansije, pa zbog toga savetuje proizvođačima da budu oprezni prilikom kupovine različitih „turbo” hraniva koja agresivno promovišu proizvođači i prodavci.