Republički zavod za statistiku saopštio je da je u okviru izrade većeg broja posebnih tematskih studija na osnovu podataka Popisa poljoprivrede 2012. objavilo studiju „Poljoprivredno zemljište u Republici Srbiji“, autora Miladina Ševarlića. U saopštenju se navodi da značaj studije proizilazi iz činjenice da je pomenuti popis najpotpuniji popis naše poljoprivrede i da je metodološki usaglašen sa preporukama Svetskog programa popisa poljoprivrede 2010. (FAO–UN) i popisom poljoprivrede u EU. Poljoprivredno zemljište je proizvodno i ekonomski najvažnija kategorija raspoloživog zemljišta, koje predstavlja praktično neobnovljivi prirodni resurs i relativno ograničavajući uslov za organizovanje poljoprivredne proizvodnje, prehrambenu sigurnost i održivu budućnost ljudi. Raspoloživo zemljište čini 68,9 odsto ukupne teritorije Srbije (7.759.200 ha), a regionalne razlike njegove zastupljenosti se kreću od 94,8 odsto u regionu Vojvodine, preko 78,3 odsto u regionu Beograda i 70,4 odsto u regionu Šumadije i zapadne Srbije, do svega 44,9 odsto u regionu južne i istočne Srbije.
Republički zavod za statistiku saopštio je da je u okviru izrade većeg broja posebnih tematskih studija na osnovu podataka Popisa poljoprivrede 2012. objavilo studiju „Poljoprivredno zemljište u Republici Srbiji“, autora Miladina Ševarlića.
U saopštenju se navodi da značaj studije proizilazi iz činjenice da je pomenuti popis najpotpuniji popis naše poljoprivrede i da je metodološki usaglašen sa preporukama Svetskog programa popisa poljoprivrede 2010. (FAO–UN) i popisom poljoprivrede u EU.
Poljoprivredno zemljište je proizvodno i ekonomski najvažnija kategorija raspoloživog zemljišta, koje predstavlja praktično neobnovljivi prirodni resurs i relativno ograničavajući uslov za organizovanje poljoprivredne proizvodnje, prehrambenu sigurnost i održivu budućnost ljudi.
Raspoloživo zemljište čini 68,9 odsto ukupne teritorije Srbije (7.759.200 ha), a regionalne razlike njegove zastupljenosti se kreću od 94,8 odsto u regionu Vojvodine, preko 78,3 odsto u regionu Beograda i 70,4 odsto u regionu Šumadije i zapadne Srbije, do svega 44,9 odsto u regionu južne i istočne Srbije.