
Najveći deo proizvodnih zasada maline u Srbiji je u dosta dobrom kondicionom stanju, ali zbog aprilskog snega koji je pogodio ivanjički kraj, gde se ovo voće najviše gaji, sada postoji opasnost od bolesti biljaka.
Tim pre što se i dalje očekuje nestabilno vreme, rekao je za „Politiku” dr Aleksandar Leposavić, predsednik Naučnog voćarskog društva Srbije. Takođe je upozorio i na još jedan vidan problem u domaćim malinjacima, a to je kvalitet sadnica.
– Postoji problem proizvodnje i distribucije zdravog sadnog materijala maline, ali i drugog voća koje se kod nas gaji. Više puta je ukazivano na nevolje proizvođača zbog nabavke zaraženog sadnog materijala, najčešće gljivičnim oboljenjima kao što su trulež korena maline i venjenje izdanaka maline – navodi Leposavić u autorskom tekstu za specijalizovanu reviju „Dobro jutro”.
Prema njegovim rečima, ogroman problem predstavlja i bakterijski rak korena, kao i izdanaka maline zbog kojih u našoj zemlji skoro i da ne postoji zdrav zasad maline sorte „polka”. Virusi su takođe problem, koji ne dovode do sušenja zasada, ali zbog iscrpljivanja biljaka, smanjenog prinosa i kvaliteta plodova ekonomska računica je na izuzetno niskom nivou i proizvođači odustaju od nege bolesnih zasada.
Bolesti nisu jedini problem sa kojima se naši proizvođači bore. Kako kaže, u prethodne tri, četiri godine veliki broj njih suočio se sa činjenicom da su prilikom kupovine zahtevali sadnice jedne sorte, a da su zapravo kasnije shvatili da u svojim zasadima neguju mutirane biljke koje ni po čemu ne odgovaraju onome što su tražili.
– Zbog pogrešne procedure proizvodnje i nepravilnog tretmana sadnog materijala sorte „fertodi zamatos” proizvođači su, iako su primenili sve potrebne mere proizvođačke prakse i imali odličan prijem i porast biljaka, druge godine po sadnji ostali bez prinosa. Čak i ono malo plodova koje su ubrali ni po čemu nisu ličili na karakteristične plodove ove sorte – objašnjava naš sagovornik.
Najčešće zamerke proizvođača bile su da su plodovi sitni, da su nepravilnog oblika i da se prilikom berbe raspadaju i krune. Prema njegovim rečima, sorta „fertodi zamatos” se poslednjih godina prilično raširila u malinjacima zapadne Srbije, pre svega zbog činjenice da bolje podnosi teža zemljišta u odnosu na „vilamet” i „miker”, ali i hroničnog deficita kvalitetnog sadnog materijala ove dve sorte.
Prema međunarodnoj EPPO PM 4/10(2) sertifikacionoj šemi za rubus vrste, kojima malina pripada, strogo je definisan način proizvodnje sadnog materijala. U slučaju neodgovarajućeg načina proizvodnje, a to je loše sprovedena klonska selekcija i nepravilan izbor početnog materijala koji, uprkos dobrom zdravstvenom statusu, nema poželjne pomološke karakteristike čijim se daljim umnožavanjem ispoljavaju negativnosti. Napominje da će oštećeni proizvođači u velikom broju slučajeva pravdu potražiti na sudu.
– A nama treba da je za opomenu i nauk da je prilikom proizvodnje, uvoza i prometa sadnog materijala potrebno poštovati međunarodno priznate protokole i šeme i da zdravstvena ispravnost nije jedini preduslov uspešnosti određene proizvodnje – ističe dr Aleksandar Leposavić.