Dijana Pejić, direktorica "Genesis Projecta": Žene u biznisu su "multipraktici"

Bez autora
Nov 10 2015

Život žene u biznisu u Bosni i Hercegovini podrazumijeva puno odricanja i truda, te je u odnosu na položaj muškarca potrebno i više dokazivanja kako bi nam se uspjeh prepoznao i priznao. Pored toga, žene nikada nisu izgubile i svoju ulogu majke i domaćice, zbog čega su "multipraktici", za razliku od muškaraca. Tako počinje razgovor Dijana Pejić, direktorica "Genesis Projecta" u Banjaluci, nevladine organizacije (NVO) koja je sa još devet organizacija iz cijelog svijeta, odabranih između 250 kandidata, u najužem izboru za prestižnu međunarodnu nagradu "Tomorrows Peacebuilder Award". Polje biznisa, koje je Pejićeva odabrala, kako objašnjava, u svijetu je poznatije i kao "neprofitni biznis" i još je nedovoljno razvijeno u BiH, ali je uvjerena da će se ova vrsta poslovnog djelovanja sve više afirmisati. Neposredno po potpisivanju Dejtonskog sporazuma, počela sam da radim za Američki komitet za izbjeglice (ARC) na mjestu projektnog koordinatora. Tokom rada u ARC-u uvidjela sam potrebu da se pomogne djeci jer su me prizori s kojima sam se sretala u izbjegličkim centrima širom Republike Srpske potresli i podstakli da dalje nastavim sa humanitarnim radom, napominje Pejićeva.

Život žene u biznisu u Bosni i Hercegovini podrazumijeva puno odricanja i truda, te je u odnosu na položaj muškarca potrebno i više dokazivanja kako bi nam se uspjeh prepoznao i priznao. Pored toga, žene nikada nisu izgubile i svoju ulogu majke i domaćice, zbog čega su "multipraktici", za razliku od muškaraca.

Tako počinje razgovor za "Nezavisne" i "Oslobođenje" Dijana Pejić, direktorica "Genesis Projecta" u Banjaluci, nevladine organizacije (NVO) koja je sa još devet organizacija iz cijelog svijeta, odabranih između 250 kandidata, u najužem izboru za prestižnu međunarodnu nagradu "Tomorrows Peacebuilder Award".

Polje biznisa, koje je Pejićeva odabrala, kako objašnjava, u svijetu je poznatije i kao "neprofitni biznis" i još je nedovoljno razvijeno  u BiH, ali je uvjerena da će se ova vrsta poslovnog djelovanja sve više afirmisati.

"Neposredno po potpisivanju Dejtonskog sporazuma, počela sam da radim za Američki komitet za izbjeglice (ARC) na mjestu projektnog koordinatora. Tokom rada u ARC-u  uvidjela  sam potrebu da se pomogne djeci jer su me prizori s kojima sam se sretala u izbjegličkim centrima širom Republike Srpske potresli  i podstakli da dalje nastavim sa humanitarnim radom. Bila sam svjesna potrebe da se djeci pruži normalno odrastanje u poslijeratnim vremenima, a kada se ARC odlučio povući sa ove teritorije 1996. godine, moje tadašnje kolege i ja smo odlučili ostati zajedno i osnovati NVO 'Genesis Project', kao jednu od tada prvih domaćih/lokalnih nevladinih organizacija u BiH", napominje Pejićeva.

Na samom početku rada, zbog entuzijazma, kreativnosti i spremnosti da realizuju projekte u veoma teškim uslovima, kolektivnim izbjegličkim centrima smještenim u osnovnim školama dobili su podršku od Visokog komesarijata za izbjeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR) i započeli realizaciju svog prvog projekta "Videobus: Mobilna biblioteka, pozorište i kino".

Kao najveći izazov, sve do danas, Pejićeva izdvaja predrasude koje postoje prema nevladinim organizacijama, ali je zadovoljna statusom koji danas imaju, dok posebno ističe aktivnosti koje su provodili kako bi ukazali na opasnost od mina u BiH.

"Prelomnih trenutaka je bilo puno. Jako davno smo postali jedna od prvih NVO iz RS koja je započela realizaciju humanitarno-edukativnih projekata u osnovnim školama FBiH. Zahvaljujući svom putujućem lutkarskom pozorištu dobili smo 'kartu' da uđemo u škole i u najudaljenijim dijelovima naše zemlje. Za nas granice i podjele unutar BiH ne postoje", objašnjava ona.

Patrijarhalno okruženje, međutim, kako napominje, nije olakšavajuća okolnost za žene u biznisu, jer je uzrokovalo stvaranje predrasuda.

"BiH je kao društvena zajednica dosta neosviještena po pitanju važnosti uloge žene u razvoju biznisa i generalno napretka, iako po svom sklopu ličnosti i po svojim stavovima, dolazi do rezultata na drugačiji način. Odlikuje se spojom intuicije i sposobnosti donošenja racionalnih odluka, emocije su izraženije, stvara senzitivnije odnose sa ljudima u svom okruženju", ističe Pejićeva.

Žene čine 51 posto svjetskog stanovništva, dodaje ona, iako nisu predstavljene u skladu s tim.

"Svaka vlada koja je sastavljena od muškaraca ne može biti dovoljno osjetljiva na ženska pitanja. Dovoljno je da se uporedimo sa zemljama iz našeg neposrednog okruženja, pa da se jasno vidi da su čak i te zemlje, odnosno žene u njima, u boljem položaju nego žene u BiH", ocjenjuje Pejićeva.

Ipak, kako napominje, promjene u menadžmentima i kod mnogih uspješnih kompanija se nisu desile za kratko vrijeme, nego su, tokom dužeg niza godina, žene u njima postepeno preuzimale sve odgovornije zadatke i komplikovanije referate i to je pratilo i put razvoja žene u biznisu.

Često su radile napornije od muških kolega i uspješno su dokazale da kompanije sa većim prisustvom žena menadžera postepeno nadmašuju one kompanije čiji menadžment sačinjavaju isključivo muškarci, iako zaključuje da BiH i dalje nedostaju direktorice i vlasnice kompanija.

U poslovnom svijetu, dodaje ona, poznata je studija Instituta za menadžment koja procjenjuje da će žene tek 2067. godine dostići status da za iste pozicije imaju i istu novčanu naknadu kao i muškarci.

"Pred svima nama u biznisu još je dug i mukotrpan put do izjednjačavanja, po pravima, sa svojim muškim kolegama, ali to treba da nam bude dodatna motivacija da se još snažnije borimo za poboljšanje svog položaja u poslovnom svijetu", zaključuje Dijana Pejić.

Projekat

"Nezavisne novine" i "Oslobođenje" u naredna četiri mjeseca će u okviru projekta "Poslovne žene kao liderke i uzor u Bosni i Hercegovini" predstavljati javnosti profile uspješnih žena na svim poljima. Kroz razgovore s njima upoznaćemo javnost o njihovim motivima zašto se bave time čime se bave, putu ka uspjehu, preprekama s kojima se suočavaju, prateći istovremeno i njihove lične priče.

Majke i bake

Dijana Pejić smatra da su se naše majke i bake izborile za današnji položaj žene u društvu.

"Mi treba da se borimo za buduće generacije, jer činjenica je da nam trebaju odlučnije i hrabrije žene koje će sebi i svojim kćerkama stvoriti bolje uslove, radne pozicije, nadoknade za rad, a zatim i poboljšati vještine i sposobnosti, da bi znale i mogle adekvatno predstaviti svoje kvalitete", ističe Pejićeva.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik