Prehrambena Industrija - Bosna i Hercegovina

Okusi Hercegovinu, a i Bosnu: Proizvodnja ne može zadovoljiti potražnju

Mali biznisi, porodična gazdinstva i obrti opstaju uprkos svim preprekama i teškoćama kojih u BiH ne manjka. Jedan od načina da se probiju na tržištu jeste udruživanje, a primjer kako to treba raditi je Udruženje Okusi Hercegovinu, koje je nastalo 2006. godine i bavi se valorizacijom i promocijom tipičnih i tradicionalnih hercegovačkih proizvoda, te promocijom teritorije - Hercegovine.

"Naše udruženje ima 30 članova, najvećim dijelom proizvođača, a osim njih, imamo udruženja kao članove, te fizička lica. Našim članovima nudimo konstantnu promociju, što na inostranim, što na domaćim sajmovima. Upravo imamo štand na Holliday marketu u Sarajevu", kazala nam je Andrijana Kvesić iz ovog udruženja.

Torino

Tradicionalni hercegovački proizvodi su, prema njenim riječima, sir, sir iz mijeha, livanjski sir, hercegovačka vina, hercegovački med od kadulje, hercegovački čajevi, rakije i likeri, ali i veliki broj tradicionalnih zanata. Udruženje uglavnom radi sa malim poduzetnicima, mada ima i većih firmi u Udruženju.

Ona je dodala kako je jedan od najznačajnijih sajmova na kojem Okusi Hercegovinu promovira proizvode gastroenološki sajam u Torinu u Italiji. Na ovom sajmu nastupali su već tri-četiri puta, a slijedeće godine će opet.

Član Udruženja Okusi Hercegovinu je i Damir Radić iz Stoca. On se, kako nam je ispričao, bavi proizvodnjom džemova, likera i sokova po tradicionalnim, starim hercegovačkim recepturama.

"Pokušavamo to upakirati u neku ljepšu, savremeniju ambalažu, naravno, zadržavajući kvalitet. Proizvodi su prepoznatljivi, ko jednom proba i kupi, nastavlja sa kupovinom jer uvidi razliku između domaće i industrijske proizvodnje bilo kojeg proizvoda", rekao nam je Radić.

U početku je, kako je Radić kazao, proizvode prodavao isključivo na sajmovima, međutim: "Sada smo se malo organizirali i prodajemo preko organic shoppova u Sarajevu, Mostaru i Međugorju.

Imamo veliku potražnju za tim proizvodima, pa imamo i jedan mali problem - ne možemo odgovoriti količinski na sve potrebe. Nisu to neke velike količine koje mi proizvodimo, to je obiteljsko gospodarstvo, ali najviše pažnje posvećujemo kvalitetu i imamo širok asortiman, radimo dosta vrsta, tako da ne možemo postići veliku količinu".

Nedeljko Kusturić iz Banje Luke primjer je da se dobrom organizacijom i predanim radom može voditi uspješan biznis. On se bavi proizvodnjom ljekovitog bilja.

"Imam četiri stalno zaposlena radnika i 250 kooperanata. Koncept firme Prirodno bilje je umrežavanje kooperanata. Proizvodim godišnje 150 tona sušenog ljekovitog bilja, kupci su mi prvenstveno farmaceutske kuće u BiH, 90 posto prodam na domaćem tržištu, a 10 posto izvozim u Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku, Italiju, Englesku i Ameriku", kazao je Kusturić.

Prema njegovim riječima, BiH svega 20 posto potreba proizvede i sakupi na domaćem tržištu, sve drugo uvozi. Mogućnost proširenja proizvodnje nije limitirana jer tržište nije prebukirano zato što nedostaje robe. Za BiH je interesantno da ima tako velike resurse, toliko nezaposlenih ljudi, toliko poljoprivrednog zemljišta i opet uvozimo dvije milijarde maraka hrane. Međutim, za to su potrebna sistemska rješenja.

"Imam oko 250 kooperanata od Male Brijesnice, Zavidovića, Ahmića, Ljubije do Petrovca i svi se prvenstveno bave proizvodnjom ljekovitog bilja. Moj koncept je da sve biljke koje se okopavaju, gdje je potreban veći udio živog rada, dajem kooperantima jer je tu veća zarada. Meni je pretežna kultura kamilica, nju radim na 40 hektara, a onda zbog plodoreda i disperzije rizika radim još neven, matičnjak, bosiljak i estragon. Pokušavam sad ući malo sa peršunom, začinskim biljkama, koji su kompatibilni jer su i ljekoviti i začinski", kazao je Kusturić.

Investicija

Njegov cilj je da bude sirovinaš za farmaceutsku industriju. Trenutno snabdijeva pet farmaceutskih kuća, neke u kompletu, neke djelimično: Galenfarm u Gradišci, Moju apoteku u Banjoj Luci, Farmamed u Travniku, Medimpex u Vogošći i Sarajevo apoteke.

"Farmaceuti su inače komplikovani za proizvođače bilja, ali ustvari su nas naučili da budemo precizni, da imamo vrhunski kvalitet i potrebnu dokumentaciju za to", dodao je Kusturić.
Kazao nam je da u narednoj godini planira graditi veći pogon, gdje će objediniti kompletnu proizvodnju. Obrađuje 50 hektara zemlje i ima skladište od 600 kvadrata te pogon za preradu i pakovanje.

"Trenutno mi nedostaju specijalizirane mašine koje su jako skupe, ali one će, ako da Bog, biti u novom pogonu. U novi pogon će biti uloženo oko 300.000 maraka. I to bi bilo finale mog razvojnog puta s obzirom na moje godine", kazao je Kusturić.