Kad se iz ,,Magnohromovih” dimnjaka zavijori dim – čitavo se Kraljevo raduje. Čak i strogi ,,čuvari” ekologije. Jer, to je znak da se tamo nešto radi. Bar na kašičicu. Tako je i ovih dana. Puši se jedan od tri fabrička dimnjaka. U toku je poslednja kampanja proizvodnje sinter magnezita za ovu godinu. Kad se sveukupna ovogodišnja količina proizvoda sabere biće to oko osam hiljada tona sintera, koji je uglavnom prodat inostranim kupcima. Prihodovano je oko 2,5 miliona evra. Mnogi će odmah reći da je to zanemarljivo, naročito u poređenju sa godinama kada su se dimila sva tri dimnjaka i ovde proizvodilo oko 120.000 tona vetrostalnog materijala, koji je isporučivan kupcima čak i preko okeana, u Ameriku. Može li ta fabrika, posle neuspešne privatizacije i sunovrata, da krene putem oporavka. Mnogi su uvereni da je to moguće, jer poseduje svoje rudnike i tražen proizvod, ali je glavni ,,ključ” nova privatizacija.
Kad se iz ,,Magnohromovih” dimnjaka zavijori dim – čitavo se Kraljevo raduje. Čak i strogi ,,čuvari” ekologije. Jer, to je znak da se tamo nešto radi. Bar na kašičicu. Tako je i ovih dana. Puši se jedan od tri fabrička dimnjaka. U toku je poslednja kampanja proizvodnje sinter magnezita za ovu godinu. Kad se sveukupna ovogodišnja količina proizvoda sabere biće to oko osam hiljada tona sintera, koji je uglavnom prodat inostranim kupcima. Prihodovano je oko 2,5 miliona evra. Mnogi će odmah reći da je to zanemarljivo, naročito u poređenju sa godinama kada su se dimila sva tri dimnjaka i ovde proizvodilo oko 120.000 tona vetrostalnog materijala, koji je isporučivan kupcima čak i preko okeana, u Ameriku.
Može li ta fabrika, posle neuspešne privatizacije i sunovrata, da krene putem oporavka. Mnogi su uvereni da je to moguće, jer poseduje svoje rudnike i tražen proizvod, ali je glavni ,,ključ” nova privatizacija. Zato je nedavno vest sa govornice lokalne skupštine kako je, navodno, prekinut proces prodaje bar jedne fabrike ovde unela prilično zabune.
– Mi takvu informaciju nemamo, a valjda bi od Agencije za privatizaciju bili obavešteni. Za sada mogu reći da taj postupak teče. Raspisani tender se završava 2. decembra. Verujem, bar prema ranijim pismima o zainteresovanosti, da ima najmanje četiri ozbiljna kupca. To podrazumeva da među njima nisu oni koji bi da ovaj prostor i hale iskoriste za drugu delatnost, već da nastave istu proizvodnju.
To znači i nove investicije i znatno veći obim proizvodnje, a cena imovine fabrike koja se prodaje nije visoka. Smatram da je 4,9 miliona evra za ovu fabriku prihvatljiv iznos – ističe Đorđe Kosanović, direktor ,,Magnohroma”.
Trenutno u ovom pogonu radi oko pedesetak radnika, a u drugoj ,,Magnohromovoj” fabrici, u pogonu eletrotermičkih proizvoda, zaposleno je 125 radnika i pri kraju je proizvodnja termoakumulacionih peći za ovu godinu. No, privatizacija te fabrike je znatno komplikovanija, posle prve neuspešne privatizacije, pre četiri godine. I novi takav pokušaj je propao, a sada su se isprečili sudski sporovi sa bivšim vlasnikom, indijskom kompanijom ,,Global stil”.
Oni su tužili ,,Magnohrom” tražeći da fabriku elektrotermičkih proizvoda upišu kao svojinu, budući da su bankarski kredit koji su podigli isplatili, a u hipoteku, dok su bili vlasnici, dali tu imovinu. Kredit su po nalogu suda vratili pa sada traže da im fabrika pripadne. Nasuprot tome, ,,Magnohrom” ih, kod Višeg privrednog suda u Beogradu tuži za svu štetu koju su ovom kraljevačkom preduzeću naneli dok su tamo gazdovali. Tako dok se svi ti sporovi ne okončaju nema ni raspisa privatizacije.
– Taj proizvodni deo najverovatnije će otići u stečaj i onda iz tog postupka privatizovan. Jer, drugačije ne može i mi već sada pripremamo neki vid socijalnog programa. Tako mora, ali to ne znači da će ta fabrika otići i u propast, jer ima dobar proizvodni program čiji su proizvodi traženi i na domaćem a i inostranom tržištu – objašnjava nam Kosanović.