
Više od 500 radnika u IT sektoru u Srbiji ostalo je bez posla samo tokom marta. Iako se kao jedan od glavnih razloga često navodi razvoj veštačke inteligencije, stručnjaci upozoravaju da su uzroci masovnih otkaza mnogo složeniji i da uključuju i ekonomsku politiku države i globalne promene na tržištu.
IT industrija, iako važi za jednu od atraktivnijih, pre svega, zbog visokih plata, često je i podložna masovnim otpuštanjima radnika.
Ovaj trend ili faza traje globalno već nekoliko godina, a poslednji slučajevi u Srbiji podgrejali su zabrinutost u ovoj branši.
Naime, samo u martu javnost je saznala da bez posla ostaje preko 500 radnika iz ove industrije, jer su tri kompanije ugasile svoje poslovanje u Srbiji.
Poslednji slučaj je američka softverska kompanija „Zendesk“, koja je zatvorila kancelariju i ostavila 60 radnika bez posla, pre nje to je uradila i italijanska IT firma „Lotomatika“. Ova firma otpustila je sredinom meseca 348 zaposlenih u beogradskoj kancelariji. Takođe, i američka gejming kompanija „Playstudios“ zatvorila je svoju kancelariju u Beogradu, a prema procenama tu je bez posla ostalo više od 100 ljudi.
Među glavnim razlozima otpuštanja često se ističe veštačka inteligencija, koja smanjuje potrebu za ljudstvom, dok s druge strane donosi veću produktivnost. Ipak, ostaje upitno da li je veštačka inteligencija toliko napredovala da može da bude jedini razlog ovako masovnih otpuštanja.
Direktor Srpske IT Asocijacije Marko Vučetić za Danas komentariše ovu situaciju i podseća da „Playstudios“ nije otpustio radnike odjednom, već da su oni to najavljivali od prošle godine, te da to može da bude njihova strateška odluka.
„Lotomatika je baš veliki problem za IT industriju, zato što se desilo nenajavljeno, ljudi su ostali bez baš ikakvih informacija. Samo se desilo preko noći“, ukazuje on.
Kada se priča šta je dovelo do toga, naš sagovornik ukazuje da je više toga moglo da utiče na ove odluke.
„To mogu da budu strateške odluke, mogu da budu sistemske, može da bude posledica krize ili neki drugi faktori, ali ne mislim da je to glavni problem. Trenutno glavni problem, koji se javio zapravo još pre godinu ili godinu i po dana, je da poreski sistem nije stabilan i nije predvidiv“, upozorava Vučetić.
On navodi primer gde firme imaju neke podsticaje, koje im neko ukine preko noći i zbog toga oni ne mogu dugoročno da planiraju.
„Firme vole predvidiv poreski sistem koji im znači u smislu planiranja prihoda, zapošljavanja, administracije i svega ostalo. Oni vole da znaju za period od pet ili 10 godina, ali toga u Srbiji trenutno nema“, naglašava naš sagovornik.
Vučetić navodi primer i poreskih olakšica za novonastanjena lica, koje su dobile firme koje su relokovale određeni broj stranih lica.
„Na taj način država je uradila jednu super stvar, a to je da smo privukli ozbiljan broj svetskih korporacija u Srbiju i ozbiljan broj svetskih stručnjaka sa ozbiljnim znanjima, ali i platama koje ostaju ovde u Srbiji, ovde se troše, ovde se plaćaju porezi na te plate“, ističe on.
Međutim, kako navodi, država je ukinula podsticaje prošle godine „i ostala, na neki način, dužna kompanijama koje su koristile te poreske olakšice“.
Vučetić otkriva da su oni, kao asocijacija, aktivnim lobiranjem uspeli da deo poreskih olakšica obezbede firmama po osnovu novonastanjenih lica, ali da su svesni da je to kratkoročno rešenje koje je sačuvalo određeni broj ljudi od potencijalnih otkaza.
„Te poreske olakšice uglavnom su ukinute, što znači da ne postoje“, pojašnjava on i ukazuje da bez njih nismo baš atraktivno tržište, posebno za „outsourcing“ firme.
Kako pojašnjava, firme gledaju, pre svega, isplativost, a bez poreskih olakšica Srbija je postala skupa.
Kako pojašnjava na primeru, neka ogromna korporacija će pre da zaposli 50 ljudi u Bugarskoj nego u Srbiji, jer je Srbija poskupela, a pritom nije članica Evropske unije.
Vučetić naglašava da se Asocijacija zalaže za to da se Srbija pozicionira u zapošljavanju juniora.
„Možemo da dajemo poreske olakšice za zapošljavanje mladih ljudi, odnosno juniora. Gotovo da na tržištu nema novih poslova za njih, prema statistici je negde svega od pet do osam odsto oglasa za juniore, a realna slika je možda i još lošija“, navodi naš sagovornik.
On podseća i da Asocijacija okuplja firme i iz Subotice, Kragujevca, Čačka, Niša, Beograda i Novog Sada, koji su najveći centri.
„Ideja nam je da budemo asocijacija većine IT kompanija u Srbiji i da zastupamo svačije interese, a ne interese samo velikih firmi. Zato želimo da, pored zapošljavanja juniora, pokušamo da podržimo manja i srednja preduzeća ka internacionalizaciji“, naglašava Vučetić.
Treća stvar za koju se zalažu, kako otkriva, odnosi se na proširenje trenutnih poreskih olakšica i da se vidi kako AI može da bude prepoznat u tom poreskom sistemu.
Kada je reč o otkazima zbog veštačke inteligencije, Vučetić smatra da veštačka inteligencija može da zameni neke delove poslovanja, ali ne misli da se zbog nje dele masovni otkazi.
„Mora da postoji više nekih razloga da bi se otpustio toliki broj ljudi. Što se tiče firmi koje su sada dale otkaze radnicima, ja ne mislim da je to zbog veštačke inteligencije. Nekad mislim da to služi samo kao izgovor kompanijama kada otpuštaju ljude“, kaže on.
Prema njegovim rečima, iz ovih primera je teško proceniti koji poslovi su potencijalno najugroženiji.
„U tim kompanijama su svi dobijali otkaze, što znači da nisu bile bitne pozicije. Ako bi se gledalo tržišno, to bi bile neke operativne pozicije, neke juniorske, što se najviše i vidi zato što nema zapošljavanja juniora. Veštačka inteligencija u programiranju daje vrlo dobre rezultate, tako da na neki način može da zameni neke mlađe ljude koji još uvek moraju puno da uče“, poručuje.
Kada je reč o kapitalu, Vučetić ističe da je strani podjednako važan kao i domaći.
„Mi, kao srpsko tržište, smo se profilisali kao ozbiljni IT stručnjaci koji rade na ozbiljnim svetskim projektima i mislim da je tome značajno doprineo taj strani kapital koji je ušao u Srbiju. Mi sad u Nišu, recimo, imamo male firme koje rade za vrhunske klijente širom Evrope i sveta. To je za manje gradove fenomenalno“, naglašava.
Vučetić smatra da ova otpuštanja možemo da gledamo kao svojevrstan trend, ali ne i kao krizu.
„To se dešava već duže vreme, još od kraja 2022. godine. Ne znam da li to možemo da nazovemo trend ili nova realnost. Tržište se generalno menja, ali ćemo i dalje svi imati priliku na tom tržištu podjednako kao i pre pet godina, samo uz neko redefinisanje naših znanja, volja i pravaca u kojima se krećemo. IT sektor neće nestati, ali moramo da se prilagodimo i da učimo“, smatra on.
Stručnjak za ekonomiju, tehnologiju i inovacije Ivan Ostojić za naš portal kaže da je trenutno stanje takvo da je IT industrija u fazi tranzicije.
„Ranije se dosta softvera razvijalo, što za internu upotrebu kompanija, što za mnoge softverske firme koje su to nudile. Međutim, sa pojavom AI, fokus je prešao na implementaciju rešenja agentske veštačke inteligencije i mnoge kompanije su ogroman novac trošile kako bi implementirali ta rešenja, odnosno eksperimentisale sa tim rešenjima“, objašnjava on.
Kako navodi, mnogi su verovali da će AI moći sve sam da radi, ali sad ljudi shvataju da su potrebni softverski inženjeri kako bi to ispravno integrisali sa sistemima koji već postoje.
„Mislim da će se industrija oporaviti i promeniti, ali trenutno jeste mala kriza. Menjaju se i role koje su potrebne, a više i nije potrebno toliko softverskih rešenja pa tu pada potražnja. Ali tražnja za implementacijom AI će samo rasti u budućnosti“, smatra Ostojić.
On objašnjava da IT industrija ima dve oblasti.
„Jedna oblast, gde se prave novi proizvodi koji se monetizuju. Tu postoji trošak pravljenja proizvoda, ali marginalni troškovi dodavanja novih korisnika su ravni nuli. Što više ljudi imate, postaje vam jeftinije da dodajete nove korisnike. To su platforme koje su osvojile svet, kao što su Gugl, Amazon…“, navodi naš sagovornik.
Drugi deo ove industrije su usluge, kaže Ostojić.
„Tu se koristi radna snaga da bi se implementirala softverska rešenja u određene firme“, pojašnjava.
Prva oblast je mnogo unosnija, a druga je ekvivalenta izvozu jeftine radne snage, ukazuje on.
„Ako gledamo Srbiju, tu je razvijena ta druga grana. Kod nas postoji dosta autsorsinga iz skupljih zemalja zbog jeftinije radne snage, ali i ekspertize. Međutim, nismo uspeli da uđemo u oblast koja znači pravu inovaciju, koja znači proizvodnju platformi i softverskih proizvoda“, kaže Ostojić.
Kada je reč o ulaganjima, on navodi da gotovo ne postoji sistemsko ulaganje u ovu industriju.
„Problematičan je zakonski okvir u kom funskionišemo – pravosudni sistem, zaštita intelektualne svojine, zaštita kapitala, kao i investicioni sistem, koji je dosta nepovoljan. Zato nije ni čudo što se nisu razvile kompanije koje imaju svoje proizvode“, naglašava.
Ostojić napominje i da ima istine u tome da veštačka inteligencija ima uticaj na broj smanjenja radnih mesta, posebno tamo gde je mala dodata vrednost, ali i da se dosta to koristi kao opravdanje za procese racionalizacije i rezanja troškova.
„Mnogo im je lakše, a i ima bolji uticaj na tržištu kapitala, kad se kaže da su uspeli da implementiraju radikalna rešenja u automatizaciji koristeći veštačku inteligenciju i da zbog toga smanjuju radnu snagu, ali to često nije prava istina“, upozorava Ostojić.
On ukazuje i da je ova industrija u Srbiji izuzetno zavisna od stranog kapitala.
„Srbija je već dugi niz godina autsorsing centar za mnoge evropske zemlje, a mnoge strane firme su ovde zapošljavale programere i druge IT stručnjake, zbog čega je izuzetno osetljiva na uticaj globalnih tokova i tržišta“, navodi naš sagovornik.
Kako napominje, zbog straha od AI, manje je ulaganje u softver i manja je tražnja, pa to utiče na nas.
Dodatno, kako ukazuje, u Srbiji je IT sektor zavisan i od javne potrošnje.
„On zavisi od potrošnje koja dolazi direktno od države ili državnih preduzeća. I poslednjih godinu dana je došlo do smanjenja te potrošnje zbog lošije ekonomske situacije u zemlji i to utiče na krizu industrije u Srbiji“, pojašnjava.
Ostojić veruje da će u narednim godinama doći do hibridnih ponuda, koje integrišu veštačku inteligenciju sa ljudskim uslugama.
„IT kompanije budućnosti će imati AI koji radi dobar deo automatizovanog posla, ali u te poslove će biti integrisani i ljudi koji orkestriraju AI i ispravljaju ono što on nije uradio dobro i prave sistemsku strategiju kako se AI rešenja mogu integrisati sa postojećim softverom. I naše i svetske firme moraju da se pripreme za tu budućnost“, zaključuje.