U prestonici su pre više od 30 godina postojale desetine jorgandžijskih radnji gde su vunovlačari i njihovi šegrti od najkvalitetnije vune ručno izrađivali prekrivače, pod kojima su slatko spavale generacije Beograđana. Postojale su i zadruge jorgandžija koje su okupljale po dvadesetak zanatlija. Danas u Beogradu postoje samo tri ovakve radnje, a posla gotovo i da nema. Nema ni šegrta, pa zanat izumire. Najvernije mušterije su penzioneri koji na prepravke donose jorgane koje su dobijali za venčanja i kojima se već decenijama pokrivaju njihova deca i unuci. Prema rečima Petra Mrđe, vlasnika radnje koja u Zemunu postoji još od 1954. godine, nešto posla je bilo do pre koju godinu, a danas jedva uspeva da plati račune. Ovo je sezonski posao od koga je nekada moglo lepo da se živi. Danas je situacija takva da iako je jedini zaposleni u svojoj radnji često ne uspeva da plati preskupe namete za zakupninu, firmarinu, poreze...
U prestonici su pre više od 30 godina postojale desetine jorgandžijskih radnji gde su vunovlačari i njihovi šegrti od najkvalitetnije vune ručno izrađivali prekrivače, pod kojima su slatko spavale generacije Beograđana.
Postojale su i zadruge jorgandžija koje su okupljale po dvadesetak zanatlija. Danas u Beogradu postoje samo tri ovakve radnje, a posla gotovo i da nema. Nema ni šegrta, pa zanat izumire.
Najvernije mušterije su penzioneri koji na prepravke donose jorgane koje su dobijali za venčanja i kojima se već decenijama pokrivaju njihova deca i unuci. Prema rečima Petra Mrđe, vlasnika radnje koja u Zemunu postoji još od 1954. godine, nešto posla je bilo do pre koju godinu, a danas jedva uspeva da plati račune.
- Ovo je sezonski posao od koga sam nekada mogao lepo da živim i školujem decu - objašnjava Mrđa.
- Danas je situacija takva da iako sam jedini zaposleni u svojoj radnji često ne uspevam da platim preskupe namete za zakupninu, firmarinu, poreze... Nažalost, ljudi znaju šta je kvalitet ali ga sebi ne mogu priuštiti, iako ja jorgane prodajem i na rate, kao i sa popustom.
U radnji "Mrđa", koju je ovaj zanatlija nasledio od svog oca pre 26 godina, najjeftiniji, ali i najmanje kvalitetan jorgan od sintetike košta 3.000 dinara, vuneni su od 4.500 do 5.000, dok za najkvalitetnije i jorgane koji traju i više od 40 godina treba izdvojiti 7.000 dinara. Cene naravno zavise i od dimenzija prekrivača koji mogu biti "singl", to jest za jednu osobu ili dupli, za bračni krevet.
Jorgandžijska radnja Ruže Radosavljević, koja u Višegradskoj ulici radi već gotovo 40 godina, vuneni i perjani jorgani koštaju 3.300 i 4.400 dinara.
- Posla nema i čini mi se da ga svake godine ima sve manje - kaže Radomir Đinđić, vunovlačar u ovoj zanatskoj radnji.
Jedini zanatlija koji u prestonici ručno prepravlja i opšiva jorgane je Predrag Janković, vlasnik radnje u Venizelisovoj ulici, koji je ovaj zanat "ispekao" kod svog dede. On retko šije nove jorgane, već se bavi češljanjem vune i opšivanjem starih. Prema njegovim rečima posla ima, ali mnogo manje nego ranijih godina.
- Radim samo sa vunenim i perjanim jorganima - objašnjava Janković. - Kada mi neko donese stari, dotrajali jorgan, ja ga rasparam, očešljam vunu i opšijem, tako da mušterije u stvari dobiju potpuno novi prekrivač. Jorgane za jednu osobu popravljam po ceni od 3.000, dok je cena za dupli 5.000 dinara.
Izrada i prepravke
Mašinska izrada jednog jorgana traje u proseku između sat i po i dva sata, a materijali kojima se presvlače su prirodni, najčešće pamučni. Metar ovakvog materijala zanatlije plaćaju između 400 i 500 dinara.
Kada je reč o ručnom šivenju i prepravkama, procedura je mnogo duža, jer jednom jorganu majstor mora da posveti između osam i devet sati.