Uz ugovorenu proizvodnju, transport i prihvat roda, poznatu cenu repe još jesenas i podsticaje, ratari u Crepaji očekuju da će od prihoda uspeti bar da se razduže
Crepaja – Suša na poljima atara sela Crepaja, nakon što je desetkovala rod kukuruza, ugrožava i kraljicu polja – šećernu repu. Padavina je, po rečima ovdašnjih poljoprivrednika, bilo u nekoliko navrata, pa tako zbrajanjem procenjuju da je za mesec i po dana palo tek oko 40 litara kiše, što je nedovoljno, čak i za repu koja inače dobro podnosi sušne uslove.
„Tako malo padavina je tek da se pokupi prašina. Iako je bilo i nižih temperatura, od kojih su se biljke malo oporavile, zemlja je sada opet popucala, a biljke već neko vreme odbacuju donje listove kako bi se odbranile od vrućina. Generalno, repa dobro podnosi deficit vlage, ima zelene mase, a ona je važna kako bi se sačuvala od zagrevanja i nije prisutna trulež”, kaže za „Politiku” Dragan Jovanov, poljoprivrednik iz Crepaje, koji je, ipak, posle tri decenije, prvi put ove godine, prepolovio površine sa 40 na 20 hektara, kako zbog slabijih prinosa prethodnih sezona, tako i zbog plodoreda.
Jovanov je jedan od većih proizvođača slatkog korena u Crepaji, kraju poznatom u južnom Banatu po odličnom kvalitetu zemljišta, ali najvećim površinama pod repom. Pre svega, razlog je blizina šećerane, ali se od ove sezone i uslovi plasmana menjaju za ovdašnje repare, utoliko što će se zatvaranjem i prenamenom pogona u Kovačici rod voziti u šećerane u Pećincima i Vrbasu.
„To nas neće mnogo poremetiti. Što se nas tiče, sve je isto, čak i suša, u odnosu na prethodne godine. S obzirom na to da smo kooperanti šećerane, oni organizuju transport i prihvatanje roda. Takođe, nije se promenilo da smo mi jedini od svih proizvođača koji već na početku kampanje, a to znači još pre setve u jesen, znamo uslove proizvodnje. Pre svega, to se odnosi na cenu koja je za ovogodišnji rod 0,45 evrocenti, ili 53 dinara za kilogram, a imamo i bonuse i podsticaje na količinu, za seme i redovnu setvu”, objašnjava sagovornik, ali i podseća da su troškovi ove proizvodnje izuzetno veliki.
Tu su jesenje oranje, priprema zemljišta, setva, đubrenja i na kraju vađenje repe, za koje su potrebne posebne mašine. Tako ostane tek oko 40 odsto prihoda, a ove godine će i time biti prezadovoljni, dodaje sagovornik, s obzirom na sve što ih je snašlo, a na šta ne mogu da utiču. Ipak, za razliku od prošle godine, kada je repa vađena gotovo dva meseca ranije, ove to neće biti pre oktobra.
„Bar za sada, ja očekujem oko tri i po vagona neto po jutru, ili nešto više od tri vagona repe, i kako smo se nadali dobro smo prošli. Kada to kažem, mislim o prinosima koji će nas bar razdužiti. S obzirom na cenu pšenice i drugih kultura, repa je ipak zadržala vrednost koja nas pokriva”, napominje Jovanov.
Ekstremni uslovi proizvodnje, koje diktiraju sve duža i suvlja leta, tražili su i mnogo više agrotehnike. Najviše se radila zaštita od bolesti koje napadaju list repe, a kad se on uništi od nje nema ništa. Stanje je i tu šaroliko, od parcele do parcele, ali pre svega od tretmana, koji su i koliko primenjivani. Struka vidi spas u veštačkoj kiši i upozorava da ukoliko se ne bude navodnjavalo bar 50 posto, neće se moći uspešno gajiti ni repa ni jesenji usevi.
„Mi zbog velikih površina, a to je oko 800 hektara, ne možemo da zalivamo. Nemoguće je rasporediti tolike sisteme, to bi bilo jako skupo, a trebalo bi da ih prate i bunari. Uopšte, zalivanje na ratarskim kulturama se ne isplati, jer su izuzetno veliki troškovi opreme i to, na ovom terenu, niko ne radi. Ovde je zastupljeno suvo ratarenje, ili drugim rečima – gledamo u nebo, a ni ove godine ono nas nije pogledalo”, zaključuje Dragan Jovanov, ratar iz Crepaje, i dodaje da je repa nekako pregurala i izdržala, pre svega zato što je u zemlji, i još jednom pokazala da je ne zovu slučajno – kraljica polja.