Loše zajmove plaćaju dobri dužnici

Bez autora
Apr 14 2013

Neisplaćen zajam lošeg dužnika – platiće dobri klijenti banaka. Ovu istinu bankari neće reći baš u lice, već će biti sakrivena iza formulacije da bankama zbog loših zajmova rastu oportunitetni troškovi koji oni prevaljuju na nekog drugog. Drugim rečima, ono što ne zarade na jednom klijentu prihoduju od drugog. Kroz veće kamate, podrazumeva se. Nenaplativi zajmovi postali su veliki kamen o vratu i preduzeća i banaka. Jer, zbog velikih izdvajanja po ovom osnovu, koja služe kao zalog da će, uprkos njihovoj nenaplativosti, finansijski sistem ostati stabilan bankama, umrtvljena su pozamašna sredstva. Trenutno banke u rezervi moraju da drže 600 milijardi dinara ili bezmalo šest milijardi evra. Više od njihovog kapitala koji iznosi oko 5,2 milijarde evra. Nevraćeni krediti „teški” su oko 250 milijardi dinara, a ostatak su rezervacije – obavezna i ona na loše zajmove. Ova pozamašna suma realan je trošak banaka, a one taj izdatak od nekoga moraju da naplate. Cenu loših zajmove mora da plati neko drugi, a to je dobar dužnik.

Loše zajmove plaćaju dobri dužniciNeisplaćen zajam lošeg dužnika – platiće dobri klijenti banaka. Ovu istinu bankari neće reći baš u lice, već će biti sakrivena iza formulacije da „bankama zbog loših zajmova rastu oportunitetni troškovi koji oni prevaljuju na nekog drugog”.

Drugim rečima, ono što ne zarade na jednom klijentu prihoduju od drugog. Kroz veće kamate, podrazumeva se.

Nenaplativi zajmovi postali su veliki kamen o vratu i preduzeća i banaka. Jer, zbog velikih izdvajanja po ovom osnovu, koja služe kao zalog da će, uprkos njihovoj nenaplativosti, finansijski sistem ostati stabilan bankama, umrtvljena su pozamašna sredstva. Trenutno banke u rezervi moraju da drže 600 milijardi dinara ili bezmalo šest milijardi evra. Više od njihovog kapitala koji iznosi oko 5,2 milijarde evra. Nevraćeni krediti „teški” su oko 250 milijardi dinara, a ostatak su rezervacije – obavezna i ona na loše zajmove.

Sekretar Udruženja banaka Veroljub Dugalić kaže da je ova pozamašna suma realan trošak banaka, a one taj izdatak od nekoga moraju da naplate. Rečju, cenu loših zajmove mora da plati neko drugi, a to je dobar dužnik. On kaže da se bankama ne može zameriti takvo ponašanje, jer se slično dešava i kod plaćanja drugih obaveza. Redovne platiše struje ili poreza i te kako se ljute kada vide da država prašta dugove, otpisuje kamate, a sve to ide na teret poreskih obveznika. Da svi poreski obveznici ispunjavaju svoje obaveze problema s punjenjem budžeta ne bi bilo.

Da li je uopšte moguće rešiti problem nenaplativih kredita i bankama osloboditi taj zarobljeni novac? Da li bi, u tom slučaju, pozajmljeni novac mogao da pojevtini?

– U kratkom roku malo se može uraditi. Banke i klijenti se dogovaraju oko reprograma, refinansiranja. Dugoročno, potrebne su nam grinfild investicije kao „Fijat”, „Bol pekidžing” koje će da povećaju privredni rast, zaposlenost. Do tada ćemo se valjati u ovom blatu gde nam je industrijska proizvodnja samo 40 odsto od one iz 1989. godine, 750.000 ljudi nema posao, a privreda nekonkurentna. U javnosti kao veliki problemi slove kurs i visoke kamate. Tvrdim da su nam veći problemi bedni standard i nizak obim proizvodnje. Mnogi kritikuju što država daje subvencije privredi, a ja smatram da je to dobro i da treba da radi sve što doprinosi njenom oporavku. Za naš oporavak je dobro što dolaze investitori iz Emirata, a i sporazum s Rusijom treba da iskoristimo tako da privučemo investitore iz Evropske unije – kaže Dugalić.

Zoran Petrović, zamenik predsednika Izvršnog odbora Rajfajzen banke kaže da postoji velika povezanost između ekonomskog i kreditnog rasta.

– Znatno učešće loših kredita u bankarskom sektoru ima negativan uticaj na kreditiranje, a time i na agregatnu tražnju i investicije. Analize pokazuju da dupliranje učešća loših zajmova smanjuje realan kreditni rast za sedam do 10 procentnih poena. Svedoci smo da se od kraja 2010. godine realne stope kreditnog rasta nalaze u silaznoj putanji. S obzirom na to da od novembra inflacija pada možda su stvoreni uslovi da NBS relaksira monetarnu politiku tako što bi mogla da smanji referentnu kamatnu stopu, kao i obavezne rezerve. Ove dve mere mogle bi da upute pozitivan signal za kreditnu aktivnost – smatra Petrović. 

Banke sa visokim učešćem loših zajmova odobravaju manje kredita. Kada to i čine uslovi su im lošiji, jer teže da troškove lošeg portfelja prebace na bolje klijente. Osim toga, loši dužnici ne doprinose ekonomskoj aktivnosti, a imovina se ne realocira kod efikasnijih „igrača”.

– Istraživanja pokazuju da sa rastom učešća loših zajmova rastu i troškovi finansiranja za banke, jer raste i nesigurnost u pogledu stvarne kapitalizovanosti takvih banaka. Otuda investitori, kada plasiraju novac takvim bankama, zahtevaju i veću premiju za rizik. Padom loših zajmova smanjio bi se i kreditni rizik za investitore pa time i cena kreditašto bi u krajnjem vodilo i pojeftinjenju troškova finansiranja u bankama. To bi uz konkurenciju, i uslov da se kreditni rizik zemlje kao i kamatne stopa na međubankarskom tržištu novca (domaćem i stranom) ne pogoršavaju, imalo pozitivan uticaj na pad cena kredita – kaže Petrović.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik