Nameštaljke na tenderima redovne

Bez autora
Apr 24 2012

Čak 61 odsto firmi koje učestvuju na tenderima smatraju korupciju najvećim problemom pri javnim nabavkama. Drugi problem je teška naplata potraživanja na koju se žali 20 odsto ispitanika, budući da državne institucije koje naručuju poslove izvođačima često ostaju dužne. Uprkos ovako poraznim podacima, osim „Kolubare“ do sada nijedan slučaj korupcije u javnim nabavkama nije procesuiran, a nije otklonjen ni problem plaćanja za obavljeni posao, iako prema važećim zakonima niko ne može da raspiše javnu nabavku, ako unapred nema odgovarajuća sredstva u budžetu za taj posao. To su i glavni razlozi zbog kojih se prosečan broj učesnika na tenderima u Srbiji smanjuje iz godine u godinu. Tako se 2003. godine za posao na svakom tenderu borilo u proseku po 8,5 preduzeća, a u prvoj polovini prošle godine samo 3,17, iako je jasno da se u javnim nabavkama krije potencijal za veliku zaradu, s obzirom da je ukupna godišnja vrednost svih tendera oko 350 milijardi dinara.

Nameštaljke na tenderima redovneČak 61 odsto firmi koje učestvuju na tenderima smatraju korupciju najvećim problemom pri javnim nabavkama stoji u istraživanju Udruženja ponuđača Srbije.

Drugi problem je teška naplata potraživanja na koju se žali 20 odsto ispitanika, budući da državne institucije koje naručuju poslove izvođačima često ostaju dužne.

Uprkos ovako poraznim podacima, osim „Kolubare“ do sada nijedan slučaj korupcije u javnim nabavkama nije procesuiran, a nije otklonjen ni problem plaćanja za obavljeni posao, iako prema važećim zakonima niko ne može da raspiše javnu nabavku, ako unapred nema odgovarajuća sredstva u budžetu za taj posao.

Kako objašnjava Jagoda Ratinac, stručni konsultant Udruženja ponuđača, to su i glavni razlozi zbog kojih se prosečan broj učesnika na tenderima u Srbiji smanjuje iz godine u godinu.

Tako se 2003. godine za posao na svakom tenderu borilo u proseku po 8,5 preduzeća, a u prvoj polovini prošle godine samo 3,17, iako je jasno da se u javnim nabavkama krije potencijal za veliku zaradu, s obzirom da je ukupna godišnja vrednost svih tendera oko 350 milijardi dinara.

„Iskreno, s obzirom da se svakodnevno bavim javnim nabavkama, ja sam očekivala da će još veći broj ponuđača, a ne „samo“ njih 61 odsto ukazati na korupciju, kao glavni problem. Problem je u tome što u Zakonu o javnim nabavkama postoji desetak odredbi kojima se naručiocu posla ostavlja mogućnost alternativnog postupanja, što omogućava korupciju. Tako recimo naručilac može u svakom momentu da obustavi javnu nabavku, što se vrlo često koristi kako bi se sprečilo da nepoželjan ponuđač pobedi na tenderu. Kada vidi da se pojavio neko koga ne želi, naručilac jednostavno odustane od nabavke“ , objašnjava Ratinac.

Prema njenim rečima, drugi model je postavljanje uslova tendera tako da odgovaraju samo jednom konkretnom ponuđaču.

„Skoro smo imali primer tendera za nabavku solarnih kolektora za toplu vodu za ugradnju na jednoj bolnici u Vojvodini. U tenderskoj dokumentaciji je kao uslov bilo navedeno da ponude mogu da dostave samo oni koji su već ugrađivali solarne kolektore u bolnicama ili gerontološkim centrima.“

„Dakle, ako je neko ugrađivao kolektore u hotelima, to se ne računa. U takvom slučaju jasno je da je tender namešten u korist određene kompanije, a u ovom konkretnom primeru je lako utvrditi i koje, pošto je samo jedna firma do sada postavljala ove kolektore u vojvođanskim bolnicama“ , kaže Ratinac, ne želeći da imenuje preduzeće o kome se radi. Ona je zato, kako kaže, podnela zahtev za zaštitu ponuđača i sada čeka odgovor nadležnih koji će, kako ističe, sigurno biti pozitivan.

Ali ni takav ishod nije uvek garancija da će oštećeni ponuđač na kraju i dobiti posao. Prema odredbama Zakona o javnim nabavkama, naručilac je dužan da u roku od 30 dana postupi prema rešenju Komisije za zaštitu ponuđača.

Ali, kako naglašava Ratinac, s obzirom na to da postupci pred Komisijom traju i po četiri ili pet meseci, događa se da cela procedura započne u jednoj, a završi se u drugoj godini. U takvim situacijama, ponuđači uglavnom posle odluke Komisije koja ne ide u korist njihovih namera, odlučuju da ceo tender jednostavno prekinu, pozivajući se na to da u novoj godini raspolažu i novim budžetom. Posle toga često raspisuju novu nabavku i ceo postupak kreće ponovo.

„Problem je i to što je Krivičnim zakonikom predviđeno da krivično mogu da odgovaraju samo ponuđači i to ako se dogovaraju oko cene, dok naručioci nikad ne mogu biti pozvani na krivičnu odgovornost“ , dodaje Ratinac.

Jasmina Marković, predsednica Udruženja ponuđača, takođe ukazuje na sporost institucija u sprovođenju istražnih postupaka, zbog čega do sada nije bilo nikakvih osuda za korupciju u sprovođenju javnih nabavki. Prema njenim rečima, tenderi se „najčešće nameštaju tako što se tehnička specifikacija formira tako da odgovara samo jednom ponuđaču“.

„Dešavalo se da u tenderskoj dokumentaciji bukvalno prepišu tehničku specifikaciju određene firme“, tvrdi Markovićeva, dodajući da je takvo ponašanje zabranjeno zakonom, ali da i pored toga još niko nije kažnjen zbog nameštanja javnih nabavki.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik